2.6.2009.

Autist koji brojeve vidi u bojama

Jutarnji list, Tanja Rudež, 02.06.2009.

Uz to što trenutačno govori 11 jezika, njemu brojevi imaju boje zbog rijetkog neurološkog fenomena, sinestezije - miješanja osjeta Daniel Tammet jedinstveni je matematički genij. Kažete li mu da pomnoži 385 sa 472, izračunat će to prije kalkulatora. Daniel je, također, europski rekorder u navođenju broja pi jer bez pogreške može izreći njegovih 22.514 znamenki. I ne samo to: Tammetove su sposobnosti učenja novih jezika izvanredne. Trenutačno govori 11 jezika, uključujući i islandski koji je naučio za samo tjedan dana. Istodobno, teško razlikuje lijevu od desne strane, ne može naučiti voziti automobil i otežano se snalazi u prostoru. Svakoga dana prije nego što izađe iz kuće opsesivno prebrojava broj odjevnih predmeta koje je odjenuo. Ako ne može popiti svoju šalicu čaja u točno određeno vrijeme, postaje vrlo nervozan. Iznenadni zvuk telefona ili nenajavljeni posjet prijatelja za njega je golemi stres. Kada je uznemiren, mahnito hoda u krug. Četiri je tih i stidljiv broj Daniel Tammet jedan je od nekoliko desetaka ljudi na svijetu koje znanstvenici nazivaju autističnim savantima. Riječ je o osobama izvanrednih mentalnih sposobnosti, od matematičkih i jezičnih do glazbenih, no s golemim poteškoćama u socijalizaciji i razumijevanju socijalnih kontakata. Široj javnosti fenomen savanta poznat je iz filma “Kišni čovjek” u kojem je Dustin Hofman glumio autističnog matematičkog genija Raymonda Babbitta. Oscarom nagrađeni film bio je inspiriran stvarnom osobom, savantom Kimom Peekom koji živi u ustanovi za mentalno oboljele osobe u Salt Lake Cityju. No, za razliku od Peeka, koji nije u stanju sam voditi brigu o sebi, Daniel Tammet ne samo da može voditi samostalan život, nego je svoje jedinstvene sposobnosti 2006. godine opisao u knjizi “Rođen jednog plavog dana: moj život između autizma i genijalnosti”, čije je hrvatsko izdanje nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura. - Rođen sam 31. siječnja 1979., jedne srijede. Znam da je bila srijeda jer je taj datum u mojem umu uvijek plav, a srijede su uvijek plave, jednako kao i broj devet ili zvuk glasne svađe... Brojevi su moji prijatelji i uvijek su oko mene. Svaki je jedinstven i ima vlastitu osobnost. Jedanaest je prijateljski, pet je glasan, dok je četiri istodobno stidljiv i tih - četiri je moj najdraži broj, možda zato što me podsjeća na mene. Neki su brojevi lijepi, kao 133, a neki ružni kao 289. Za mene je svaki broj poseban - piše Tammet. Njegovo vizualno, osjećajno doživljavanje brojeva znanstvenici nazivaju sinestezijom, miješanjem osjeta koje najčešće rezultira sposobnošću viđenja slova ili brojeva u bojama. Sinestezija je rijedak neurološki fenomen jer se javlja kod manje od jedan posto stanovništva. I poremećaji iz autističnog spektra, među koje spada i Aspergereov sindrom, što je dijagnosticiran Tammetu, pogađaju manje od jedan posto ljudi. - Kod Daniela Tammeta ta su se dva stanja poklopila i ako pretpostavimo da su neovisna, vjerojatnost da će ista osoba imati i sinesteziju i autizam zanemarivo je malena, otprilike jedan na 10.000 - pojasnio je Simon Baron-Cohen, ravnatelj Centra za istraživanje autizma Sveučilišta Cambridge. Daniel Tammet rođen je u kao prvo od devetero djece u radničkoj obitelji u Londonu. Kao beba stalno je plakao, a umirio bi se jedino kada bi ga majka dojila. - U dobi od dvije godine počeo sam prilaziti uvijek istom zidu u dnevnom boravku i lupati glavom o njega. Njihao sam se naprijed natrag i snažno udarao glavom, ritmično i opetovano - prisjetio se Daniel. Ljubav ga je promijenila On je kao četverogodišnjak doživio seriju snažnih epileptičkih napada koji su ga gotovo ubili. Epileptički napadi, koji se u njegovu kasnijem životu nisu pojavljivali, bili su “okidač” koji je potaknuo sinesteziju jer se od toga doba Daniel Tammet osjeća i vidi boje. Daniel je u djetinjstvu bio samotnjak koji je živio u vlastitom svijetu. Među vršnjacima u školi nikada se nije osjećao ugodno, a ostala su ga djeca smatrala čudakom. S lakoćom bi u jednom trenutku “u glavi” pomnožio dva višeznamenkasta broja ili memorirao povijesne činjenice, no jedva je naučio zavezati vezice na cipelama. No, Daniel Tammet rastao je okružen velikom ljubavlju svojih roditelja koji su ulagali mnogo napora i strpljenja kako bi ga naučili osnovnim stvarima, poput pranja zubi. Njegova okolina znala je za njegove čudesne matematičke i jezične sposobnosti, no 2004. godine postao je medijski slavan. Kako bi britanskom društvu za epilepsiju pomogao prikupiti sredstva, Tammet je odlučio srušiti europski rekord u navođenju decimala iza broja pi. Memorirao je znamenke nekoliko mjeseci, a zatim 14. ožujka 2004. godine na Sveučilištu Oxford tijekom pet sati nastupa izrecitirao 22.514 znamenki broja pi. - Reakcija medija na taj događaj bila je fenomenalna i mnogo veća nego što smo Društvo i ja očekivali. U sljedećim tjednima dao sam intervjue za razne novine i radiopostaje... - prisjetio se Tammet o kojem je 2005. godine snimljen i dokumentarni film “Brainman”, prikazan u četrdesetak zemalja. Daniel Tammet sedam je godina u Kentu živio sa softverskim inženjerom Neilom Mitchelom, kojeg je opisao kao svoju životnu ljubav. - U godinama koje se proveli zajedno od Neila sam mnogo naučio, kao i od iskustva ljubavi prema njemu i zajedničkog života. Ljubav me definitivno promijenila učinivši me otvorenijim prema drugima i svjesnijim svijeta oko sebe - priznao je Daniel koji posljednje dvije godine živi u Avignonu sa svojim novim partnerom, francuskim fotografom Jeromeom. Najveći dio vremena provodi u kući jer je tamo najsmireniji, najopušteniji i najsigurniji, a pokrenuo je i internetsku tvrtku za učenje stranih jezika Optimnem. U siječnju ove godine objavljena je i njegova druga knjiga “Embracing the Wide Sky”. Još uvijek velika enigma za znanost Posljednjih pet godina Daniel Tammet u središtu je pozornosti znanstvenika. - Savanti obično ne mogu opisati kako nešto rade. Daniel može, on opisuje ono što vidi u svojoj glavi. Zato je znanstvenicima uzbudljiv - rekao je australski znanstvenik Allan Snyder koji smatra da je sindrom savanta rezultat moždanih oštećenja. Ipak, za znanstvenike je taj sindrom, baš kao i poremećaji unutar autuističnog spektra, još velika enigma. Tanja Rudež