Intervju s Ronanom Bennettom prenosimo iz Glasa Slavonije.
IRAC SAM I BRITANAC, ALI ROMANI SU MOJ PRAVI DOM
Prvo predstavljanje irskog pisca Ronana Bennetta u Hrvatskoj održano je u Rijeci, u sklopu tribine "Razotkrivanje". Susret je zatim organiziran i u Zagrebu, u organizaciji "Frakture" i British Councila. Povod je njegov povijesni triler "Opasna partija", objavljen u izdanju "Frakture".
S Ronanom Bennettom o njegovu književnom radu, scenarijima za BBC, političkom angažmanu, zatvorskim godinama, Irskoj i drugim temama, razgovarao je Seid Serdarević. Inače, tijekom 1970-ih godina, kad je imao osamnaest godina, Bennett je uhićen i neko je vrijeme proveo u britanskom zatvoru, što je i evocirao na početku razgovora.
- Te godine bile su za mene formativne u životnom smislu, a oblikovale su me i kao pisca. Početkom sedamdesetih godina u Sjevernoj Irskoj došlo je do konflikta između socijalno i politički ugrožene katoličke manjine i protestantske većine.
Nadahnuće poviješću
Potlačena katolička manjina niz godina trpjela je diskriminaciju, a otvorene zamjerke dovele su do sukoba. Krenule su demonstracije kojima su se tražila građanska prava, što je preraslo u nasilje. Vjerujem da je takva situacija poznata i vama u Hrvatskoj. Došlo je do brojnih uhićenja. Uhitili su i mene, što mi je bilo neobično životno iskustvo, u vrijeme kada su uhićenja postala nešto uobičajeno. U zatvoru su nam britanski vojnici dopuštali da igramo šah i nogomet, da vodimo beskrajne rasprave o umjetnosti, književnosti i povijesti. Sve u svemu, nije to bilo neugodno iskustvo, jedino ako se izuzme nedostatak žena.
Njegov roman "Opasna partija" odvija se 1914. godine, u jeku političkih previranja koja prethode slomu carstva u Rusiji. Zaplet počinje u trenutku kad je u Sankt Peterburgu naočigled zapanjene gomile ubijen poznati novinski urednik. Istraga dovodi policiju u ordinaciju čuvenog psihoanalitičara Otta Spethmanna, koji i ne sluti da bi mogao biti povezan s tim zločinom... Na pitanje zašto pronalazi inspiraciju u povijesnim temama, irski je književnik odgovorio:
- U zatvoru mi je bilo teško čitati romane koji govore o temama kao što su ljubav i smrt. To baš ne dodiruje ljude koji prolaze kroz ratnu situaciju. Odustao sam od čitanja fikcije, jer sam to smatrao gubljenjem vremena. Godinama nisam čitao fikciju, a onda sam je ponovno otkrio. Kad sam se odlučio na pisanje takvih djela, želio sam pisati o temama koje se bave pitanjem života i smrti, ali i progovoriti o svijetu u kojemu živimo. Rusiju 1914. mogao sam povezati sa svojim osobnim iskustvom. U Sankt Peterburgu u to se vrijeme, uoči Prvog svjetskog rata, u zraku osjećala revolucija, a carističkom je društvu prijetio raspad. Privukla me ta povijesna drama kroz koju sam mogao progovoriti i o suvremenosti. Pored toga, bio mi je zanimljiv i element koji se odvaja od zajednice. U ondašnjoj Rusiji to su bili Židovi kao manjina, a nakon 11. rujna to su u Velikoj Britaniji bili muslimani. Tada su se iznova javila pitanja poput - zašto oni nisu više poput nas i zašto su tako različiti? Dakle, glavni lik mog romana židovski je psihoanalitičar koji ne želi imati ništa s politikom i svojim naslijeđem. On želi živjeti u miru. To je bio njegov odgovor na kriznu situaciju. Uvijek me zanimaju dileme i unutarnja previranja likova o kojima pišem.
Struktura šaha
Budući da i danas živimo u turbulentnim vremenima, Ronan Bennett izrazio je nadu da možemo promijeniti svijet, jer on danas većini ne pruža ono što bi mogao pružiti.
- Ukoliko se to može postići bez nasilja, tim bolje. Pokazalo se, naime, da nasilje na negativan način oblikuje društvo koje se želi stvoriti nakon revolucije. U Velikoj Britaniji sada se događa napad na najranjivije segmente društva. Zato i sâm demonstriram te potičem druge da to čine.
Bennettov roman "Opasna partija" u originalu je naslovljen "Zugzwang", što je termin preuzet iz šaha. Roman u svojoj strukturi sadrži šah, a ovaj pisac ima i vlastitu šahovsku kolumnu.
- Šah je predivna igra koja u meni izaziva isti osjećaj kao dobra predstava, roman, film ili glazba. Šah u sebi ima napetost i dinamičnost. U romanu postoji lik koji je napravljen po uzoru na tragičnu figuru šahovskog genija Akibe Rubinsteina, koji je bio patološki sramežljiv i nije mogao gledati ljudima u oči. Kad bi povukao potez, znao se negdje sakriti dok njegov protivnik ne odgovori...
Ronan Bennett uspješan je i kao pisac filmskih i televizijskih scenarija. Između ostaloga, napisao je scenarij za film o gangsteru Johnu Dillingeru "Gangsteri" (Public Enemies), redatelja Michaela Manna, u kojemu glume Christian Bale, Johnny Depp i James Russo.
- Nikad ne pišem roman s idejom da bi on mogao prerasti u scenarij i obratno. Dok pišem roman, pridajem pažnju svakoj riječi, a u scenarijima su mi važniji dijalozi. U romanu opisni dijelovi moraju biti što životniji, dok je u scenariju za to dovoljan jedan redak. Volim pisati scenarije, ali su romani moj pravi dom, kaže Bennett, koji za BBC potpisuje i seriju kratkih filmova "10 Days to War", o invaziji na Irak.
Djeca u zatvoru
U ovom trenutku Bennett radi na dva filma - prvi je o crnoj djeci iz istočnog Londona koja prodaju drogu na ulici, a drugi je politički triler o zavjeri. Također piše i knjigu koja je inspirirana novinskim člankom o petnaestogodišnjem dječaku koji je uhićen zbog sitnog prekršaja i koji se nakon deset dana provedenih u zatvoru objesio.
- Moj je stav da djeca ne pripadaju u zatvor, a Engleska je zemlja u kojoj je zatvoreno više djece nego igdje drugdje. O slučaju zatočenog dječaka razgovarao sam s njegovom obitelji, doktorima, socijalnim radnicima, i svi su oni rekli sucu da će se mentalno nestabilni dječak ubiti. Unatoč tome sudac je, misleći da čini dobro, dječaka poslao u zatvor. Mislim da je to odličan materijal za knjigu.
U razgovoru pisac se osvrnuo i na današnju situaciju u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji:
- U Britaniji su bankari prouzročili veliku financijsku krizu. Vlada je odlučila spasiti bankare, a to sada plaćamo svi, posebice mladi. Oni su najveće žrtve krize, nemaju posla i demonstriraju. U Londonu živim već trideset godina, ali redovito odlazim u Sjevernu Irsku. Kad je početkom 1990-ih počeo mirovni proces, ljudi su mislili da se taj sukob nikad neće riješiti. Tada sam u svojim člancima tvrdio suprotno i bilo ih je teško objavljivati. Rat je završio, ali nije nađeno idealno rješenje. Više je riječ o kompromisu prema tržišno-kapitalističkom sustavu. Specifični problemi su riješeni, ali gospodarski i socijalni nisu, smatra Bennett.
Dvadeset godina pisanja
Ronan Bennett, irski prozaist i scenarist, rođen je 1956., u Belfastu, gdje je i odrastao. Završivši studij povijesti na londonskom King’s Collegeu, proveo je godinu dana u londonskom Institutu za povijesna istraživanja kao znanstveni novak, te se potom posvetio pisanju. Pozornost publike privukao je svojim prvim romanom "Drugi zatvor" (1991.), koji se našao u izboru za nagradu Irish Timesa za književni prvijenac. Godinu kasnije objavljuje zapaženi roman “Overthrown by Strangers”, a veliki uspjeh doživio je zahvaljujući romanu "Katastrofičar" (1997.). Ta priča o irskom novinaru koji se pedesetih godina 20. stoljeća nalazi u Belgijskom Kongu donijela je Bennettu niz priznanja, te bila u užem izboru za nagradu "Whitbread". Radnja napetog povijesnog romana "Treća godina pustošenja" smještena je u 17. stoljeće, a nagrađena je nagradom "Huges & Huges" za irski roman godine, te je bio u širem izboru za "Bookerovu" nagradu i užem izboru za nagradu IMPAC. Roman "Opasna partija" objavljen je 2006., a britanska ga je publika tijekom godine mogla pratiti u nastavcima u nedjeljnom izdanju Observera. Ronan Bennett živi s obitelji u Londonu, redoviti je suradnik Guardiana i Observera, te autor brojnih filmskih i televizijskih scenarija.
Rat je ostavio tragove...
Bilo je zanimljivo čuti i odgovor na pitanje zašto u sjevernoirskoj književnosti prevladava žanr trilera: “Razlog bi mogao biti taj što su ljudi odrastali u atmosferi građanskog rata, nasilnih smrti i zatvaranja, a tu je i pitanje vlasništva nad zemljom koje se povlači stoljećima. Ljudi su, dakle, živjeli svoje osobne trilere pa je zato možda triler postao toliko zastupljen. Ali ima i onih koji pišu komično, ili o ljubavi, te na taj način izražavaju takav bizarni svijet”.
Kim CUCULIĆ
14.05.2011.
