Sa stranice Bookse prenosimo intervju s Dmitryjem Glukhovskim koji je nedavno gostovao u Zagrebu i predstavio svoj SF bestseler Metro 2033.

Metro 2033. (Fraktura, 2011.) ruskog autora Dmitryja Glukhovskog predstavili smo u našem Začitavanju. Radi se o distopijskom romanu koji pati od nekih spisateljskih dječjih bolesti, ali izvrsno prezentira jezivu atmosferu moskovskog metroa u kojem su spas potražili jedini preživjeli nakon nuklearnog rata. Glukhovski nam je na ovogodišnjem Kontaktu ispričao više o bizarnostima vezanim uz podzemnu željeznicu ruske prijestolnice. Odgovorio nam je i zašto je roman, koji je u Rusiji postao bestseler, prvo objavio na internetu i zašto je njegov glavni lik Artem, koji poput Odiseja traži put metroom u kojem je svaka stanica postala zasebna država, zapravo aseksualan.

Počeli ste pisati ovaj roman kad ste otkrili da je moskovski metro primarno projektiran kao ogromno atomsko sklonište. Znaju li Moskovljani da se svakodnevno voze atomskim skloništem?

Za vrijeme SSSR-a ta je činjenica strogo držana u tajnosti. Nakon pada željezne zavjese u novinama su se počeli pojavljivati članci koji su tvrdili da moskovski metro nije ono što se čini. Često se piše i da rano ujutro specijalne postrojbe prolaze metroom ubijajući štakore dulje od metra. Nikad zapravo ne znate što je od toga urbana legenda, a što istina. Činjenica da je metro primarno projektiran kao sklonište nije općepoznata činjenica i dosta bi vam se ljudi smijalo kad biste im počeli o tome pričati. Moskovski metro je zapravo podzemni grad. Blizu vrlo prometne stanice Taganskaja nalazi se, recimo, ogromni bunker u kojem je za vrijeme SSSR-a radilo 2.500 službenika KGB-a, vojske i raznih ministarstava. Na ulici poviše bunkera sagrađena je zgrada koja je izgledala kao palača iz devetnaestog stoljeća, a zapravo je samo skrivala veliki betonski poklopac koji je čuvao ulaz u bunker. Bunker je sezao šezdesetak metara u zemlju, što je otprilike visina dvadeseterokatnice. Priča se da se baš iz tog bunkera naredilo i povlačenje ruskih snaga s Kube 1962. Poslije Perestrojke bunker je privatiziran, 7.000 kvadrata prodano je za milijun dolara.

Ni danas se zapravo ne zna što se sve skriva u metrou?

Postoji oko 200 objekata poput ovog bunkera, neke od njih još čuvaju državne službe sigurnosti.

Zapanjujuća je količina detalja u samoj knjizi. Odakle vam oni, s obzirom da se očito niste mogli šetati metroom gdje bi vam palo na pamet?

Od desete do šesnaeste godine redovito sam se vozio metroom, pa mi nisu strani izgled i ukrasi na stanicama, sitni detalji. Glavni lik iz knjige zapravo ponavlja moju dnevnu rutu, samo je njegova nešto kompliciranija. Koristio sam se i internetom za svoja istraživanja a kako je knjiga postala online interaktivni projekt, mogao sam dobiti feedback od svojih čitatelja, prijedloge, ispravke, a neki su čak i fotografirali stanice. Detalje o tajnom dijelu metroa uglavnom sam dobio od ljudi koji su u njemu bili. Sve ostalo je samo moja divlja mašta.

Zašto ste roman prvo objavili online?

Postoje dvije verzije romana. Prvu sam stavio online jer je nitko nije želio objaviti. To je bilo 2002., nakon što me hrpa izdavača odbila.

Zašto su vas odbili?

Uglavnom su rekli da su prezaposleni da pročitaju roman. Razumijem ih jer oni znaju dobivati po pet novih rukopisa dnevno. Vjerujem da su zažalili kad su vidjeli da je naklada romana samo u Rusiji premašila pola milijuna primjeraka. Stalno sam koristio piratske knjižnice na netu i pomislio sam ako ljudi mogu online staviti tekstove koji im ne pripadaju, zašto ja ne bih stavio i svoj. U 2002. taj izbor još nije bio toliko očit. Na ovom konu se još raspravlja o besplatnom objavljivnaju knjiga, a ja to radim već deset godina. Bilo mi je to očito tada kao i sada. Stavio sam tekst online i čekao reakcije. Dolazile su sporo. Dva, pet, sedam čitatelja dnevno. Pa onda tisuću. Prva verzija romana završila je naglom smrću glavnog lika Artema, pa zato neki izdavači nisu htjeli riskirati s objavljivanjem romana. Pod pritiskom čitatelja uskrsnuo sam glavnog lika i nastavio objavljivati, poglavlje po poglavlje, opis njegova puta kroz metro. Čitatelji su mi slali faktografiju da bi roman bio što uvjerljivji.

Dopustili ste i drugim autorima da pišu svoje romane u svijetu Metroa 2033.

Prije dvije i pol godine počeli smo pozivati autore sa svih strana svijeta da svoje priče smjeste u godinu i svijet mog romana. Mnogi od njih pišu o svojim gradovima. Svi zajedno smo formirali jednu ogromnu sagu koja se događa u isto vrijeme na različitim mjestima.

Jesu li im priče vezane uz Artema?

Ne smiju se koristiti mojim likovima. Moji likovi su moji likovi, na njih sam ljubomoran. Drugim sam piscima dopustio da istražuju svijet Metroa 2033., ali ne i da odlučuju o sudbini mojih likova. Dosad je tako objavljeno dvadesetak knjiga u Rusiji, a prevode se i na druge jezike.

Što mislite o kvaliteti tih romana?

Od 24 dosad objavljena romana pet ili šest su napisali potpuni početnici. Zajedno s glasačima na internetu odlučujemo što će se tiskati. Pet ili šest romana su jako dobri, a dva do tri su doista izvrsni. Godišnje dodjeljujemo nagradu za najbolji roman smješten u svijetu Metroa 2033. Ceremonija dodjele održava se u Lenjinovoj knjižnici. Svi koji su pročitali knjigu znaju zašto je to mjesto bitno za roman i što se zapravo skriva u toj knjižnici.

Sami više ne morate ni pisati o svijetu Metroa.

Jedna od prednosti ovog projekta je da sam se riješio pritiska pisanja nastavka s kojim se suočava svaki uspješni pisac. Obožavatelji uspješne knjige stalno će od vas tražiti nove nastavke, pa se može dogoditi da zamrzite i likove i mjesto na kojem se radnja događa. Mislim da sam to pametno riješio - ljudi koji žele pisati o svijetu Metroa 2033. to rade, fanovi imaju što za čitati, a moje su ruke slobodne da se posvetim pisanju nečeg drugog. Posljednja mi je knjiga kolekcija satiričnih političkih priča, nema veze s Metroom. Da sam rob tog svijeta, ne bih mogao napisati ništa drugo.

Ali i u Metrou ima dosta političke satire.

Ljudi koji su se spasili na stanicama jedni su od rijetkih preživjelih na Zemlji. U njemu su se konzervirale sve ideje, ideologije, društvene i etničke skupine. Moskva je poput Babilona, pa svega toga ima u izobilju. To sve zbijete pod zemlju i napravite karikirane države od stanica. Komunitsi, nacisti, svi su dolje.

U Metrou 2033. je puno je ekstremista. Je li bilo reakcije u ruskoj javnosti?

Dobra stvar je da se radi o SF-u kojeg ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Ljudi me uglavnom prepoznaju po prezimenu, medicinske sestre i majstori, ali ne i političari.

Zašto je Artem aseksualan lik?

Kad SF nerdovi pišu o seksu oni definitivno pišu o nečemu što ne poznaju. Čitali su o njemu u romanima ostalih nerdova ili ga vidjeli na televiziji. To sigurno nije način na koji bih ja želio pričati o ljubavi i spolnosti. Za to vam treba puno iskustva u brojnim životnim situacijama, a za to vam treba i puno talenta, vrlo je delikatno.

Je li to razlog što u Metrou 2033. nema relevantnih ženskih likova?

Nisam se usudio, nisam želio napraviti klišeizirani opis ljubavi i odnošaja. Nisam još svladao ovu sferu dovoljno dobro. Naučio sam plašiti ljude, za pričanje o pop-filozofiji sam također sposoban, ali ljubav je složen problem, najsloženiji od svih i najlakše ju je trivijalizirati stereotipima. Nisam želio pokvariti sliku s nekim nevještim opisima. Naravno da sam se seksao prije i to više puta, ali to nije bilo dovljno za pisanje o tome.

Zašto žena nije akcijski protagonist?

Nisam želio stvoriti neki klon Ksene. Žena može biti ratnica, ali... bilo mi je sedamnaest kad sam počeo, a dvadest i tri kad sam završio. Trebaju vam iskustva, konflikti, pustolovine, putovanja da bi naučili kako pristupiti ovom delikatnom problemu. Sad mislim da sam spreman, nakon deset godina.

Predstavite hrvatskim čitateljima nastavak vašeg romana, Metro 2044.

Nije zapravo nastavak. Ne radi se o Artemu, nego o dogodovštinama s drugih stanica metroa. Povezuje ih jedan od likova iz Metroa 2033., no sad se vraća kao izobličena nakaza, polučudovište. Žanr je drukčiji. Metro 2033. je bombastično otkriće svijeta, a ovaj se više usredotočuje na priču u svijetu kojeg čitatelji već dobro poznaju. Metro 2033. je Stari Zavjet, a Metro 2044. Evanđelje.

U Metrou 2033. postoje i likovi stalkera koji riskiraju svoj život izlazeći na ozračenu površinu, ne bi li u metro donijeli potrebne stvari. Je li to hommage braći Strugacki?

Da. Jako me privlačio koncept osobe koja ide u opasna područja i riskira život za dobrobit društva.

Inspirira li vas više ruska ili angloamerička tradicija znanstvene fantastike?

Ne poznajem baš angloameričku tradiciju. Volim Bradburyja, čitam Simacka, Silverberga, Zelaznyja, ali to je to. Tri najdraža autora znanstvene fantastke su mi Lem, braća Strugacki i Bradbury, koji zapravo i nije pravi SF.

Rekli ste da ste jako ljubomorni na svoje likove. Je li ih bilo teško prepustiti tvorcima videoigre temeljene na vašem romanu?

Priča i likovi nužno će se promijeniti u novom mediju. Htio sam da bar atmosfera ostane ista. Glavni lik kreće se drugom rutom nego u romanu, ali svi likovi iz romana su u igri i osnovna ideja ih je povezala. Uspjeli su kreirati prvu svjetsku filozofsku pucačinu. Dogodine izlazi nastavak. Bit će bolji od prvog dijela. I sam sam za nju pisao dijalog i radnju.

 

Što je s filmskom adaptacijom Metroa 2033.?

Još uvijek sam u pregovorima.

Ruska ili američka produkcija?

Ne bih volio da bude ruska. Rusi su zaboravili kako praviti filmove. Ovo mora biti blockbuster, a Rusi to ne znaju napraviti.

A Noćna straža i Dnevna straža Timura Bekmambetova?

Upravo si spomenuo jedina dva primjera. A Timur trenutno snima priču o Abrahamu Lincolnu koji se bori protiv vampira, pa je zauzet. Prije dvije je godine ruska adaptacija romana Obytaemy' ostrov (Nastanjeno ostrvo u srpskom prijevodu iz 1988.) potpuno ismijana u ruskoj javnosti.

Kojeg biste redatelja odabrali za Metro?

Finchera, Ridleyja Scotta, J.J. Abramsa, Spielberga.

Razgovarao: Srđan Laterza

Na prvoj ovogodišnjoj tribini Razotkrivanje ugostili smo švedski bračni i spisateljski par koji pišu pod pseudonimom Lars Kepler. Prenosimo izvještaj s tribine objavljen na portalu Najbolje knjige.

Također, pročitajte i intervjue koji su  Alexander Ahndoril i Alexandra Coelho Ahndoril dali za Jutarnji list, Vjesnik i Večernji list.

Nastavak “Hipnotizera”, “Paganinijev ugovor”, u kojem će glavni lik i dalje biti inspektor Joona Linna, Fraktura planira objaviti na proljeće, a autor Lars Kepler, odnosno pisci koji se skrivaju iza tog pseudonima - Alexandra Coelho Ahndoril i njezin suprug Alexander Ahndoril - planiraju napisati ukupno osam knjiga u serijalu. Doznali su to posjetitelji sinoćnje tribine Razotkrivanje u Zagrebačkom kazalištu mladih, na kojoj je gostovao švedski bračno-spisateljski par.

“Planiramo zajedno napisali osam romana i po svima će biti snimljen film. Film prema romanu ‘Hipnotizer’ već se snima, a premijerno će biti prikazan u rujnu 2012. godine”, otkrili su sinoć autori.

Alexandra i Alexander su i prije objave prvog zajedničkog romana bili renomirani pisci. Alexandra je objavila tri povijesna romana, a Alexander dvadesetak scenarija za teatar i devet romana. I ranije su pokušavali zajedno pisati, jer i sve ostalo rade zajedno - imaju troje djece, zajedno kuhaju, renoviraju kuću, putuju... Ipak, kada bi pokušali pisati u paru, počeli bi se i svađati.

Kako su veliki ljubitelji filmova - svaki dan zajedno pogledaju barem jedan film, jednom su, gledajući krimić, shvatili da bi mogli pokušati napisati triler. “Odlučili smo izmisliti novu ‘osobu’ koja će pisati taj triler, pa smo tako došli do pseudonima Lars Kepler”, objasnili su autori. Alexandra je “odgovorna” za Lars, što je njezina posveta preminulom Stiegu Larssonu, a Alexander je dodao Kepler, u čast matematičaru i astronomu Johannesu Kepleru, koji je otkrio da se planeti kreću eliptično.

Njihov prvi zajednički roman, “Hipnotizer”, u velikoj mjeri, osim što je krimić, govori i o kompleksnim odnosima unutar različitih obitelji. “Bitno nam je da i najsporedniji lik bude prikazan kao složen junak, a ne crno-bijelo. Važno nam je shvatiti čak i psihopate u njihovim djelima – ne ih braniti, ali pokušati razumjeti odakle dolaze traume”, rekli su autori. Ipak, smatraju da svatko, bez obzira na strahote koje je prošao u životu, ima izbor hoće li činiti zlo ili dobro, jer se i s iskustvom trauma može činiti dobro; primjerice, pomoći drugim ljudima koji su ih iskusili.

Odakle im ideja da glavni lik bude baš hipnotizer? Alexandrov brat je hipnotozer, a sam Alexander se jednom podvrgao tretmanu i svidjela mu se ta opuštenost, dok se Alexandra, kao pravi “control freak”, boji hipnoze. Hipnozu u Švedskoj, dodali su autori, koristi čak i policija, kao metodu ispitivanja u slučajevima gdje su žrtve nekog zločina istraumatizirane.

“Hipnotizer”, kao što znaju oni koji su ga pročitali, specifičan je i po tome što se bavi dječjim nasiljem, kao i nasiljem nad djecom. “Izabrali smo likove djece, odnosno dječaka kao žrtve i nasilnika, jer smatramo da je to najstrašniji oblik nasilja, ali i najveći izvor straha. Otkad imamo djecu, konstanto živimo u nekom roditeljskom strahu – i da bi se djeci nešto moglo dogoditi, ali i da bi djeca mogla nekom drugom nauditi. Roditeljstvo je najljepša, ali i najstrašnija odgovornost”, objasnili su pisci.

Kako pišu? “Htjeli smo da roman bude filmičan, s obzirom da volimo gledati trilere. Čak ga i pišemo tako da na papiriće posložimo tijek radnje, a onda svatko uzme dio radnje i napiše ga i pošalje onom drugom na mail”, objasnili su. Primjerice, Alexander napiše dijalog, a Alexandra doda ambijent, mjesto i vrijeme radnje i opise. Pišu cijeli dan - otkad odvedu djecu u školu, pa sve dok ne krenu po njih. Često mijenjaju događaje i puštaju da ih likovi vode i, srećom, danas uživaju u zajedničkom pisanju.

Posjetiteljima tribine pojasnili su i kako vjeruju da su klima i geografski položaj jedan od razloga velikog uspjeha skandinavskih krimića posljednjih godina. Hladnoća i mrak doprinose jezovitom ambijentu, kao i činjenica što su nordijske zemlje, barem do nedavno, bile prilično sigurno mjesto za život.

Svojim hrvatskim čitateljima par je otkrio kako će inspektor Linna biti lik i u drugom i trećem romanu, a lik inspektora će se iz nastavka u nastavak razvijati i otkriti svoju mračnu tajnu. Iako romane povezuju isti likovi, mogu se čitati i odvojeno, jer svaki ima dodatne glavne likove, kao i odvojenu priču.
 

 

Prenosimo izvještaj s tribine Razotkrivanje koji je objavljen 09. rujna 2011. na tportalu.

Piše: Gordan Duhaček

Jesenski ciklus tribine Razotkrivanje, koju organizira nakladnička kuća Fraktura, započeo je gostovanjem mađarskog pisca srednje generacije Krisztiana Grecsoa, čiji je prvi roman 'Dobro došao!' preveden na hrvatski.

'Rođen sam u jednom mađarskom selu, to je moj zavičaj. U njemu žive tvrdoglavi mađarski katolici, koji su po prirodi vrlo zatvoreni ljudi. Odrastao sam u seljačkoj obitelji u kojoj su tri naraštaja živjela pod jednim krovom', rekao je na predstavljanju svoje knjige 'Dobro došao!' mađarski pisac Krisztian Gresco, rođen 1976. u selu Szegvar u južnoj Mađarskoj.

I njegov roman tematizira provincijski život, sa svim njegovim pomalo čudnim ritualima i pravilima te tjeskobom i tihim očajem koji se ispostavlja kao temeljna emocija egzistencije u mađarskim pustarama, prema granici s Rumunjskom i Srbijom.

Riječ je o dijelu Mađarske koji se zove Olujni džep, regiji koja je svjetski lider po broju samoubojstava. Ukratko, zvuči kao odlično mjesto za sakupljanje literarnih ideja, pa nije ni čudo da je mladi mađarski pisac Grecso u svojem prvom romanu 'Dobro došao!' (koji je prevela Xenia Detoni, a izdala Fraktura) izabrao tematizirati svoj zavičaj i odrastanje u njemu. No, kako je naglasio autor, 'glavni lik nije alter ego', s obzirom na to da je riječ o mađarskom Židovu, koji kreće u istraživanje mračnih strana lokalne prošlosti.

Zato je 'Dobro došao!' prožet aktualnim temama, poput odnosa 'Istih prema Drugima', kako je to na Razotkrivanju definirao Grecso, ali i oplemenjen magijskim realizmom, koji nije stvoren samo za južnoameričke prašume, nego i istočnoeuropske stepe. Romanu zapravo prožima mnogo različitih tema, pa je u mađarskoj književnoj javnosti, naročito među tradicionalnijim autorima, najveći šok izazvalo opisivanje seksualnosti mladih.

Ipak, ključna je priča o životu na selu, s čime se autor (koji danas živi u gradu i radi kao urednik literarnog časopisa) i dalje mora nositi. Naime, nakon što je objavio svoju prvu zbirku novela 'Mama tračerica' u njegovom zavičaju izbio je skandal; nekoliko ljudi ga je htjelo tužiti na sudu, a seljani su počeli sakupljati potpise za peticiju kojom se tražio otkaz Grecsove majke s posla!

'Moj mlađi brat se bavi suvremenim plesom, a ja sam pisac. Možete misliti kako je mojoj majci kada je upitaju što im sinovi rade', rekao je poluironično, a polugorko Krisztian Grecso. U selu ga i često pitaju koliko on uopće voli svoj zavičaj, jer mu u svojoj prozi ne piše hvalospjeve, ali se ispostavilo da su lokalci mnogo zanimljiviji u romanu 'Dobro došao!' nego u novelama u 'Mami tračerici'.

Grecso piše i scenarije i drame, od kojih se jedna bavi uznemiravajuće katastrofalnim položajem Roma u mađarskom društvu. Jednostavno nazvana 'Cigani', ta je drama izazvala i određene kontroverze u tamošnjoj javnosti, jer opisuje ubojstva Roma, za koja u Mađarskoj rijetko tko kazneno odgovara. 'Mađari su nesposobni suočiti se s vlastitim pogreškama iz prošlosti', smatra Grecso, što je rečenica koja bi se u velikoj mjeri mogla primijeniti i na hrvatsko društvo. No zato valjda i postoje autori poput Krisztiana Grecsoa, nespremni ustuknuti pred malograđanskim kontroverzama, a željni suočavanja s istinom

Ne postoji put, put stvaramo hodajući

Od 15. do 21. svibnja u sklopu Subversive film festivala održat će se međunarodna konferencija pod nazivom Nove emancipacijske borbe.

U ovih tjedan dana Zagreb ponovno postaje važno središte političkih i intelektualnih tokova, mjesto na kojem će predavanja držati velikani progresivne misli kao što su Zygmunt Bauman, Terry Eagleton, Slavoj Žižek, Gayatri Spivak, István Mészáros, Samir Amin, David Harvey, Antonio Negri i drugi.

Konferencija je podijeljena u četiri cjeline – predavanja, okrugli stolovi, promocije knjiga i novost ovogodišnjeg programa – specijalan susret Svjetskog foruma za alternative, koji će na panelima okupiti političke aktiviste, ekonomiste i teoretičare iz svih dijelova svijeta.

Fraktura za ovu prigodu objavljuje dva nova naslova, Značenje Magreba i Nacionalizam i imaginacija.

Donosimo kratak pregled događanja na kojima sudjeluju naši autori.

 

nedjelja 15.05. 20h

Kino Europa

Otvaranja konferencije povodom 50. obljetnice pokreta nesvrstanih: "Europa, Mediteran, Bliski Istok" – okrugli stol

Sudionici: Budimir Lončar, Tvrtko Jakovina, Latinka Perović
Moderator: Ivan Iveković

Na okruglom stolu će se problematizirati trenutna situacija u svijetu, promjene u Trećemu svijetu i pokušati objasniti kako to da su neke od do jučer siromašnih zemalja danas aktivne i perspektivne članice skupine 20 najmoćnijih država svijeta, dok su mnoge druge, napose u Crnoj Africi u vrijeme „vjetra promjena“ i dekolonizacije imale više stope rasta i bile objektivno bogatije no što su to danas.

Je li Zapad kakav smo poznali pred padom ili će ostatak svijeta postati sličniji liberalnim demokracijama Zapadne Europe? Koje je mjesto malih država u novom svijetu? Zašto je Afrika u vremenu općeg smanjenja udaljenosti i ubrzanja vremena, mnogima danas dalja i manje poznata no što je to bila ranije?

 

utorak 17.05. 21h

Kino Europa

Slavoj Žižek: Situacija je katastrofalna ali nije ozbiljna – predavanje

Poznati slovenski filozof, filmski kritičar i psihoanalitičar Slavoj Žižek, koji je na prošlogodišnjem Subversivu predstavio svoju knjigu Druga smrt neoliberalizma,  na svoj osebujan način pokušat će odgovoriti na pitanja kako je čovječanstvo završilo tu gdje smo sada te koji su izgledi radikalne emancipacijske akcije?

 

srijeda 18.05. 19h

Kino Europa

Okrugli stol i promocija knjige Značenje Magreba

Sudionici: David Harvey, István Mészáros, Slavoj Žižek, Samir Amin, Zygmunt Bauman
Moderator: Srećko Horvat

Središnji okrugli stol konferencije "Nove emancipacijske borbe" propituje preslagivanje moći u čitavom svijetu, ali prije svega nastoji istaknuti emancipacijske potencijale narodnih pokreta. Što u tom kontekstu možemo naučiti od Magreba i što nam je činiti?

Za razliku od svjetske diplomacije i geostrateških kalkulacija, kojima je glavna briga da se očuva status quo, u knjizi Značenje Magreba vodeći intelektualci današnjice – od Slavoja Žižeka i Alaina Badioua preko Antonija Negrija i Tariqa Alija do Samira Amina i Noama Chomskog – reagiraju na događaje koji samo na prvi pogled nisu povezani i s nama.
Značenje Magreba pruža uvid u promjene koje nedvojbeno markiraju početak jedne nove ere.

petak 20.05. 19h

Kino Europa

Je li Balkan novi Magreb? – okrugli stol

Sudionici: Rastko Močnik (Filozofski fakultet u Ljubljani), Mate Kapović (Filozofski fakultet u Zagrebu), Žarko Puhovski (Filozofski Fakultet u Zagrebu), Biljana Kašić (Sveučilište u Zadru Centar za ženske studije), Boris Kanzleiter (Rosa Luxemburg Stiftung), Vedran Horvat (Heinrich Böll Stiftung), Haris Golemis (Nicos Poulantzas Institute)

Moderator: Igor Štiks (Sveučilište u Edinburghu)

U sjeni trenutnih političkih promjena na Bliskom istoku, Balkan se ponovo trese. U Grčkoj se nastavljaju ulične borbe. Veliki prosvjedi su obilježili kraj zime i proljeće u Hrvatskoj donoseći različita i nerijetko sukobljena stajališta, od desničarskog ekstremizma do snažnog socijalnog i anti-kapitalističkog bunta i zahtjeva za uvođenjem direktne demokracije.

Ovaj okrugli stol ima za cilj ponuditi odgovore na sljedeća pitanja: što se doista događa na Balkanu? Je li Arapsko proljeće utjecalo na navedena zbivanja? Da li, unatoč očitim razlikama sa situacijom na Bliskom Istoku, možemo naći i neke sličnosti? Mogu li direktnodemokratske prakse upotpuniti ili čak zamijeniti model predstavničke demokracije koji je, čini se, danas u krizi kako na Balkanu tako i u cijeloj Europi? Konačno, koja je uloga Europske nije u ovim procesima?

_______________________________________________________________________________________

Na konferenciju dolazi i poznata indijska teoretičarka i književna kritičarka Gayatri Chakravorty Spivak, najpoznatija po svojoj studiji „Mogu li podčinjeni govoriti?“ (Can The Subaltern Speak?), koja se smatra temeljnim tekstom postkolonijalnih studija, te po svom prijevodu knjige O gramatologiji Jacquesa Derride. Održat će predavanje te predstaviti knjigu Nacionalizam i imaginacija.

ponedjeljak 23.05. 20h

Kino Tuškanac

"Subverzija" u iščitavanju vizualnog – predavanje

Gayatri Chakravorty Spivak govorit će o odnosu između etike drugotnosti i politike identiteta – u odnosu na pitanja nacionalizma, posebice u kontekstu nedavnih događaja u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Na predavanju će biti prikazani primjeri iz vizualne umjetnosti te isječci iz filmova.

 

utorak 24.05. 19h

Filozofski fakultet D7

Promocija knjige Nacionalizam i imaginacija

Nacionalizam i imaginacija knjiga je osobite teoretičarke i aktivistkinje Gayatri Chakravorty Spivak u kojoj se na teorijski kompleksan i etički odgovoran način bavi ključnim problemima književne, postkolonijalne i feminističke teorije.

U ovoj knjizi nalaze se eseji Nacionalizam i imaginacija, Novo promišljanje komparativizma te jedan od najvažnijih tekstova suvremene kritičke misli Mogu li podčinjeni [subaltern] govoriti?, a u svakom od njih te u predgovoru pisanom posebno za hrvatsko izdanje autorica jasno artikulira kritiku neokolonijalnoga kapitalizma, financijalizacije svijeta i globalizacije usporedo s kritikom epistemičkog nasilja, stvarajući "živu teoriju", a teoriju shvaćajući kao "strategiju preživljavanja".

 

Uživajte u konferenciji!

Fraktura u suradnji sa Subversive Film Festivalom dovodi Slavoja Žižeka i Gayatri Spivak!

 

Odmah nakon filmskog programa, od 15. do 21. svibnja u kinu Europa održat će se međunarodna konferencija pod nazivom Nove emancipacijske borbe. Konferencija i ove godine okuplja neka od najvažnijih imena suvremene teorije i radikalne misli.

Uz brojne diskusije, panele i promocije knjiga, predavanja će održati Antonio Negri, Terry Eagleton, Zygmunt Bauman, Istvan Meszaros, David Harvey, Gayatri Spivak, Slavoj Žižek, Samir Amin i mnogi drugi.

Već ovaj niz imena jamči relevantne i žive diskusije koje će Zagreb ponovo ucrtati u mapu svjetskih zbivanja.

O terminima tribina i promocija obavijestit ćemo vas naknadno.

 

Značenje Magreba

 

 

Još uvijek je teško reći koje je točno značenje Magreba, ali jedno je već i sada sigurno: samospaljivanje mladića u Tunisu pokrenulo je niz narodnih pobuna koje se poput plime šire Sjevernom Afrikom i Bliskim istokom, pokazujući što je to prava borba za demokraciju. S druge strane Zapad već desetljećima propovijeda nužnost uvođenja "demokracije" diljem svijeta, a ujedno čini sve kako bi njen razvoj onemogućio, pa čak i tako što neskriveno podržava diktatorske režime.
I dok su mnogi vjerovali kako se u Magrebu radi tek o spontanom i neorganiziranom revoltu koji će se brzo ugasiti, ustrajnost arapskih naroda ukazuje na promjenu koja bi mogla probuditi i uspavani europski kontinent. Za razliku od svjetske diplomacije i geostrateških kalkulacija, kojima je glavna briga da se očuva status quo, vodeći intelektualci današnjice – od Slavoja Žižeka i Alaina Badioua preko Antonija Negrija i Tariqa Alija do Samira Amina i Noama Chomskog – u knjizi Značenje Magreba reagiraju na događaje koji samo na prvi pogled nisu povezani i s nama. Kroz niz britkih i nerijetko energičnih reakcija, pa i internih neslaganja i polemika, Značenje Magreba pruža uvid u promjene koje nedvojbeno markiraju početak jedne nove ere.

 

Gayatri Chakravorty Spivak

 

Nacionalizam i imaginacija

 

Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji, knjiga osobite teoretičarke i aktivistkinje Gayatri Chakravorty Spivak u kojoj se na teorijski kompleksan i etički odgovoran način bavi ključnim problemima književne, postkolonijalne i feminističke teorije.
U ovoj knjizi nalaze se eseji "Nacionalizam i imaginacija", "Novo promišljanje komparativizma" te jedan od najvažnijih tekstova suvremene kritičke misli "Mogu li podčinjeni [subaltern] govoriti?", a u svakom od njih te u predgovoru pisanim posebno za hrvatsko izdanje autorica jasno artikulira kritiku neokolonijalnoga kapitalizma, financijalizacije svijeta i globalizacije usporedo s kritikom epistemičkog nasilja, stvarajući "živu teoriju", a teoriju shvaćajući kao "strategiju preživljavanja".
Svaki od ovih eseja pruža uvid u ideje Gayatri Chakravorty Spivak. U "Nacionalizmu i imaginaciji" analizira ostvarivanje indijske neovisnosti 1947. i preispituje temelje stvaranja nacije-države iz mikrološke optike, otvarajući pitanja nacije i transnacionalnih prostora, nacije i jezične memorije, značenja o životu i povijesne naracije. Esej "Novo promišljanje komparativizma" ključan je za novo shvaćanje proučavanja komparativne književnosti i dosega komparabilnosti te bitan odmak od zapadnocentrične znanosti o književnosti prema istinskom svjetskom proučavanju književnosti.
Najvažniji tekst Gayatri Chakravotry Spivak "Mogu li podčinjeni [subaltern] govoriti?" u ovoj je knjizi preveden prema posljednjoj verziji objavljenoj u knjizi Kritika postkolonijalnog uma. U obzoru postavke o nemogućnosti da se podčinjeni [subaltern] predstave u javnom prostoru i time postanu zbiljski subjekt otvara se pitanje afirmacije moći Drugosti i opreka oko te moći.
Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji beskompromisno su teorijsko štivo u kojem hrvatska publika prvi put ima priliku upoznati se s vizionarskom mišlju Gayatri Chakravorty Spivak. Knjigu su preveli Snježan Hasnaš i Damir Biličić, a uredili Biljana Kašić i Srećko Horvat.

 

 

 

U prepunoj dvorani kina Europa, u kojem se danima tražila karta više, 18. ožujka 2011. gostovao je slavni svjetski književnik Amos Oz.
Amos Oz razgovarao je s voditeljem tribine Razotkrivanje Srećkom Horvatom o svom bestseleru Priča o ljubavi i tmini u kojem opisuje odrastanje u Jeruzalemu, o kratkom romanu Iznenada u dubini šume, čije je izdanje bilo povod Ozova gostovanja te o životu u kibucu, odnosu s roditeljima, europskoj i bliskoistočnoj povijesti i sadašnjosti.
Za roman Iznenada u dubini šume rekao je da je alegorija totalitarnog režima i govori o hrabrosti koja je potrebna za pobunu i promjenu.

Tijekom dvosatnog razgovora Oz je osvojio publiku pristupačnošću, jednostavnošću i duhovitošću. Bez imalo patetike govorio je o najtežim trenucima svog života, oštro i bez ustezanja komentirao političke promjene, s humorom se osvrćući na svoj narod i književni rad.
Zaključio je da "nema potrebe biti na izraelskoj ili palestinskoj strani, nego na strani mira" te napomenuo kako je književnost najbolji način da se neki narod istinski upozna.

O ovom izvanrednom književnom događaju pisali su i mnogi mediji pa prenosimo nekoliko izvještaja i intervjua s Amosom Ozom:

Vjesnik – " Poput gostovanja velikih pop atrakcija ulaznice su razgrabljene u manje od 24 sata, a bilo je i mnogih koji nisu uspjeli pronaći svoje mjesto na tribini koja je održana u sklopu serije »Razotkrivanje«, koju u organizaciji izdavačke kuće Fraktura vodi Srećko Horvat."

http://beta.vjesnik.hr/oz

 

Tportal – " Oz je u razgovoru s teoretičarom Srećkom Horvatom odgovarao na pitanja o književnosti i politici, pridobivši okupljene ponajviše svojim smislom za humor"

http://tportal.hr/oz

Video s Razotkrivanja

 

Večernji list –  ". Više od šest stotina ljudi koji su do vrha napunili Europu gotovo je dva sata uživalo u lucidnom Ozovom razgovoru sa Srećkom Horvatom."

http://www.vecernji.hr/kultura/necu-umrijeti-nesretan

Slobodna Dalmacija -Fanatk je hodajući uskličnik

 

Glas Slavonije - O bajkama i pričama: Obitelj je paradoks u svemiru!

 

Žurnal - Naziv izdajnik nosim kao dekoraciju na kaputu

 

Prva ovogodišnja tribina Razotkrivanje u goste je dovela Jeana Matterna, jednog od najzanimljivijih suvremenih francuskih autora, koji je predstavio svoj roman 'Királyeve toplice' preveden na hrvatski jezik 2010. u izdanju Frakture.

Kratka biografija: Francuski književnik Jean Mattern rođen je 1965. u obitelji koja potječe iz Istočne Europe. Po formalnoj je naobrazbi komparatist te je glavni urednik za prijevodnu književnost u uglednoj nakladničkoj kući Gallimard. Godine 2008. objavio je svoj prvi roman što nosi naslov Királyeve toplice (Les Bains de Kiraly). Roman je nadasve zapažen u Francuskoj, ali ubrzo i preveden na sedam jezika, pa se slijedom tog uspjeha u kolovozu 2010. pojavljuje i kratki roman O mlijeku i medu (De lait et de miel). Riječ je o suptilnoj prozi koja govori o iskustvu dvostrukog egzila. Jean Mattern živi u Parizu sa suprugom i troje djece.

O knjizi: Postoje li stvari toliko bolne da se o njima ne može govoriti? Može li postojati nada u svijetlu budućnost ako dolazite iz mračne prošlosti? Ima li utjehe u biblijskoj "Bog dao, Bog uzeo"? To su samo neka od pitanja koja si na životnom raskrižju postavlja Gabriel, vrstan prevoditelj, koji radi na novome prijevodu Doktora Fausta Thomasa Manna. Njegova je supruga trudna, no on još nije prebolio gubitak sestre u djetinjstvu. Može li se uopće nositi s bremenom prošlosti? Službeni put odvest će ga u čuvene Királyeve toplice u Budimpešti, mjesto gdje prvi put shvaća da se svatko s gubitkom suočava drukčije. Uostalom, premda je odrastao u francuskoj Šampanji, a živi u Londonu, njegovi su korijeni u Srednjoj Europi, u narodu čiju su povijest obilježile bol i patnja. Pitanje je međutim kako se s time nositi na osobnoj razini...
Királyeve toplice odmjeren su i istančan roman o jeziku i boli te potrazi za korijenima. Njime je cijenjeni francuski urednik u nakladničkoj kući Gallimard Jean Mattern došao na glas i kao vrstan prozaist.

 

Prenosimo izvještaj s Razotkrivanja tportala.

Biljke imaju korijene, ljudi ne

Jean Mattern, jedan od trenutno najzanimljivijih suvremenih francuskih autora i urednik u poznatoj nakladničkoj kući Gallimard, govorio je o tome kako se u 42. godini života odlučio na pisanje, te objasnio zašto je odabrao temu potrage za identitetom i života u tišini.

Uvod u razgovor o knjizi Mattern je započeo pričom o glavnom liku knjige Királyeve toplice, prevoditelju Gabrielu. Gabriel od gubitka sestre u mladosti, živi u tišini kao i njegova obitelj. Unatoč pruženoj ljubavi uvijek ga je okruživala svojevrsna hladnoća i distanciranost, a trudnoća njegove žene, u njemu budi potisnute emocije te ga strah od nove odgovornosti tjera na bijeg od drugih, ali i potragu za samim ušutkanim sobom.

'Htio sam uzeti čovjeka u određenom momentu u životu. Suočen s novom odgovorsti kreće za potragom unutar sebe,' kazao je Mattern. Žalovanje je Gabriela u potpunosti zatvorilo te nema mnogo prijatelja. Na putu do riječi i verbaliziranja svoje nutrine pomaže mu dugogodišnji prijatelj Leo, neobično sličan njemu samom.

Na pitanje Seida Serdarevića, jučerašnjeg domaćina tribine, zašto baš naslov Királyeve toplice, Mattern odgovara: 'Inače me zanimaju toplice. Dugo su dio zapadne civilizacije i mjesto su na granici intime i javnog, gdje otkrivamo inače skriveno i ljudi si često govore svari koje inače ne bi'.

Francuski književnik dotakao se i teme identiteta istakavši kako smatra da se riječ 'korijeni' ne smije upotrebljavati jer, kako kaže, vodi do opasnih stvari. 'Biljke imaju korijene, a ne ljudi. Postojanje korijena značilo bi da nema napretka, da živimo u prošlosti', kazao je.

Pred kraj predstavljanja progovorio je o svojemu dugogodišnjem poslu urednika ugledne kuće Gallimard rekavši da nažalost u Francuskoj još uvijek nije prepoznata književnost centralne i istočne Europe te da se još uvijek smatra takozvanom 'crnom književnošću' u smislu teških, depresivnih tema. Iako se na momente osjeća kao podvojena ličnost te žonglira s poslom pisca i urednika, iskustvo pisanja vlastitog romana, pomoglo mu je da bolje razumije autore s kojima surađuje.

Nakon 'Királyevih toplica', objavio je i tematski povezan kratki roman 'O medu i mlijeku', a u pripremi je i treća knjiga.

 

U suradnji s Društvom ukrajinske kulture te u sklopu obilježavanja sjećanja na žrtve Gladomora u Ukrajini 1932/33. predstavljamo hrvatski prijevod romana Sve teče... pisca židovskih korjena Vasilija Grossmana te opus velike ukrajinske slikarice Katarine Bilokur, majstorice ukrajinskog narodnog dekorativnog slikarstva.

Mjesto: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb

Vrijeme: 28.12.2010. od 19h

Ukoliko zimske praznike provodite u Zagrebu dođite, očekuje Vas bogat program!

- Uvodni spot o Gladomoru
- Đuro Vidmarović predstavlja Vasilija Grossmana uz čitanje odlomka iz romana
- Riječ prevoditelja Fikreta Cacana
- Nakladnik o izdanju romana Sve teče...
- Aleksa Pavlešin predstavlja životopis slikarice povodom 110. obljetnice rođenja Katarine Bilokur

 

O romanu: http://fraktura.hr/knjige.aspx?knjiga=506

Vidimo se!

Na prošlotjednoj tribini Razotkrivanje nakladnička kuća Fraktura i moderator Srećko Horvat ugostili su Mirka Kovača koji je predstavio svoju novu knjigu eseja Cvjetanje mase.

Cvjetanje mase, nova knjiga političkih eseja Mirka Kovača, i danas, dvadeset godina nakon što su prvi tekstovi objavljeni, jednako bolno i jasno pokazuje kako je opasno bilo i ostalo balkansko političko ludilo. U svojim itekako aktualnim tekstovima Kovač razotkriva i bez milosti analizira političare, njihove poteze te, naravno, kulturnu bratiju koja se priklanja vlastodršcima. Sva razvratnost, moralna izopačenost i svakovrsna besprizornost političara i njihovih trabanata u Cvjetanju mase prikazane su toliko jasno i precizno da ne čudi što novine Feral tribune, u kojima je većina tekstova iz ove knjige objavljena, više ne izlaze. U Cvjetanju mase Kovač još jednom pokazuje koliko je nevjerojatno dubok bunar društvenih opačina. Veliko je pitanje možemo li se iz njega izvući.

 

Na drugoj ovogodišnjoj tribini Razotkrivanje u kinu Europa gostovao je književnik Mirko Kovač i govorio o svojoj zbirci političkih kolumni 'Cvjetanje mase', ranijim knjigama, aktualnim događanjima te o susretima sa svojim književnim suvremenicima poput Danila Kiša i Filipa Davida

Podsjetivši na Kovačevu tvrdnju kako je devedesetih godina u Hrvatskoj mjesec maj preimenovan u svibanj, voditelj tribine Srećko Horvat upitao je autora kako iz perspektive čovjeka koji je 1998. komentirao zahtjeve za ostavkom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana gleda na stanje današnje vlasti u Hrvatskoj.

'Bilo mi je uzbudljivije pisati onda kad je diktator bio živ', izjavio je Kovač, dodavši kako se danas distancirao od politike. Ocijenio je kako je, za razliku od današnjega stanja, ono vrijeme bilo opasnije jer je tada doživljavao grube i teške reakcije junaka svojih kolumni o kojima je pisao.

Komentirajući javne napade na tjednik Novosti koji je objavio naslovnicu 'Obadva su pala', Kovač je odgovorio kako u tome ne vidi ništa prijeporno. 'Doživio sam to kao igru i dosjetku', rekao je, dodavši kako su se i u doba komunizma borci i prvoborci dizali protiv satire. Komentirajući nedavne nerede u Beogradu, govorio je o funkcioniranju rulje, ustvrdivši da ona nikad ne može otići u dobrom smjeru jer je u svojoj biti rušilačka.

Najzanimljiviji dio tribine bio je onaj posvećen književnosti. Kovač je pričao o svom radu, načinu na koji piše, a prepričao je nekoliko anegdota iz druženja s Danilom Kišem, Miroslavom Krležom i brojnim drugim svojim suvremenicima.

 

Pogledajte isječke s tribine

 

 

Vrijeme laži, prvi dio trilogije Tabu, roman je koji progovara o Viktoru Tausku, jednoj od najzanimljivijih osobnosti hrvatske moderne. Kroz životnu sudbinu tog zaboravljenog pisca, pravnika i psihoanalitičara, koji je između ostalih prijateljevao sa Sigmundom Freudom i bio ljubavnik femme fatale bečkog fin de sièclea Lou Salomé, Sibila Petlevski zavrtjet će nadasve uzbudljivu trilogiju u kojoj se isprepleću sadašnjost i početak dvadesetog stoljeća, Prvi svjetski rat, špijunske tajne, pitanja seksualnosti i feminizma, sva pitanja koja je otvorila bečka moderna i koja do danas ne prestaju biti ključna za razumijevanje suvremenog čovjeka.
Vrijeme laži na intrigantan nas način kroz lik spisateljice i njezina prijatelja Tvrtka koji se zanimaju za Tauska uvodi u trilogiju i dramatično dvadeseto stoljeće. U prvom dijelu Tabua Sibila Petlevski postavlja koordinate, ali i plastično ocrtava svu dramatičnost i neponovljivu galeriju što stvarnih, što izmišljenih i domišljenih likova koji snažno obilježavaju tragediju intelektualca – Viktora Tauska.

Trilogija Tabu posvećena je hrabrima, koji ne pristaju živjeti u vremenu laži; ljudima koji se ne boje slobode.