Posebna ponuda samo u knjižari Ljevak do 31. prosinca!

 

Probudite istraživača i dijete u sebi! S knjigom Tragači krenite na put u ljudsku povijest, u vremena kada su pustolovi otkrivali nove svjetove, a s romanom Odabrana djela T. V. Spiveta vratite se u djetinjstvo, kada ste sanjali da ćete se zaputiti u neponovljivu avanturu života.

Fraktura samo za vas u knjižari Ljevak, Trg bana Jelačića, do 31. prosinca 2010. uz svaku kupljenu knjigu Felipea Fernádeza-Armesta Tragači ili svjetski hit Reifa Larsena Odabrana djela T. V. Spiveta poklanja, po vašem izboru, knjigu U liku vepra ili Dr. Seks.

 

          Reif Larsen

Odabrana djela T. V. Spiveta

Kada dvanaestogodišnji kartografski genij T. V. Spivet primi neočekivani telefonski poziv iz muzeja Smithsonian, kojim je obaviješten o osvajanju prestižne Bairdove nagrade, njegov normalni život prekida se, a luda avantura po američkim bespućima odvodi T. V.-a ga s obiteljskog ranča do posvećenih hodnika muzeja.
T. V. se na put otiskuje sam, prije zore, s naumom da uskoči u teretni vlak i kao skitnica otputuje na Istok. Kada se konačno ukrca, njegova pustolovina postaje postaje još uzbudljivija dok minuciozno crta karte i ilustrira svoja otkrića. Što je dalje od ranča, to se više približava domu. Tajna, pisana obiteljska povijest, koju pronalazi u prtljazi, pripovijeda priču o T. V.-ovim precima i njihovu davnašnjem putovanju na Zapad, čime stječemo dubok uvid u obitelj koju je ostavio za sobom i njegovu ulogu u njoj. Dok čita obiteljsku povijest T. V. otkriva koliko su nejasne granice između stvarnosti i mašte te usprkos svoj svojoj analitičkoj strogosti uviđa da je svijet koji ga okružuje zagonetan.

           Felipe Fernández-Armesto

Tragači

Baveći se temom otkrivanja svijeta na uistinu svjetskoj razini, povjesničar Felipe Fernández–Armesto slijedi tragače koji su u proteklim tisućljećima utabali rute i uspostavili kontakte spajajući i najudaljenije kutke svijeta. Od migracija Homo erectusa prije milijun i pol godina, morskih ekspedicija koje su povezivale Egipat kraljice Hatšepsut s egzotičnom zemljom Punt u drugom tisućljeću pr. Kr., preko trgovaca i misionara s drevnih Putova svile i slavnih moreplovaca s iberskog poluotoka iz 15. stoljeća, sve do 19. stoljeća i istraživanja polarnih predjela, unutrašnjosti Afrike, Sjeverne Amerike i južnog Pacifika, autor isprepliće priče pune karaktera. Fernández–Armesto vraća se na početke naše vrste, analizirajući temelj uspjeha pradavnog čovjeka bez obzira na njegove komparativne nedostatke u suočavanju s okružjem u kojem je živio. Razbija mitove o slavnim istraživačima prikazujući ih u svjetlu njihove, počesto dvojbene motivacije i na površinu izvlači neke manje poznate krčitelje novih putova koji su iznimno važni za svjetsku povijest. Prikazujući u povijesnom presjeku najvažnija svjetska istraživanja, smještajući ih u kontekst kulture, tehnologije i politike pripadajućeg doba te iznoseći slavne, ali i neslavne epizode osvajanja svijeta, Fernández–Armesto piše povijest koja obuhvaća ne samo veliku širinu nego zadire i u dubinu ne gubeći na svojoj zanimljivosti i dinamici.

          T. C. Boyle

Dr. Seks

Nikad nemojte podcijeniti moć seksa u uzbuđivanju javnosti, jer on pokreće mase i ratove, oko njega se vrti cijela industrija i marketing. No tko je zaslužan ili kriv za oslobađanje žena i

muškaraca od stega nametnutih obrazovanjem, religijom, tradicijom...? Jedan je čovjek u Americi početkom četrdesetih pokrenuo lavinu. On je dr. Alfred Kinsey, a Dr. Seks roman je o njemu i njegovim suradnicima.
Ova fiktivna biografija najvažnijeg proučavatelja prirode ljudske seksual­nosti ispričana iz perspektive izmišljenog asistenta, sramežljiva i inteligentna studenta Johna Milka, prikazuje najuzbudljivije i naj­kontroverznije trenutke života Alfreda Kinseyja, njegovih pomagača i njihovih supruga koji su dio kruga povlaštenih, povjerljivih ljudi. Oni trebaju biti slobodni, neformalni, skloni eksperimentima, onim znanstvenim, ali i onim duboko osobnim.
Dr. Seks nevjerojatna je priča o američkom snu, o njegovu naličju, o životu na koledžu, o međuljudskim odnosima i želji za moći.

Lawrence Norfolk

U liku vepra

Treći roman Lawrencea Norfolka počinje klasičnom mitskom pričom o lovu na kalidonskog vepra. Priča iz doba koje je vjerovalo u svoje junake pripovijeda o njihovu okupljanju i lovu koji će ih razjediniti i iz kojeg se mnogi neće vratiti. Tajnovita simbolika neobična početka postupno se razotkriva u nastavku romana, u kojem Norfolk, nadahnut sudbinom slavnoga židovskog pjesnika, pripovijeda priču dvadesetog stoljeća, vremenu koje je svoje heroje odbacilo.
Pisan u stilu velikog romana modernizma, U liku vepra kreće se od Rumunjske do Pariza, od grčkih planina i njemačkih logora do velebnih pariških restorana i filmskoga glamura, neprestano propitujući prijateljstvo, ljubav, umjetnost i ljudsku prirodu, koja se savršeno zrcali u vepru razaraču i pjesniku stvaraocu.

 

Uživajte u čitanju!

Dijete Auschwitza

 

Crtani i pisani memoari suvremene kandske umjetnice evociraju djetinjstvo u domu obilježenom iskustvom Holokausta

 

Bernice Eisenstein, Kad vam roditelji prežive Holokaust, s engleskoga prevela Giga Gračan; Fraktura, Zagreb, 2010.

 

       

         "Mislim da je Holokaust najveća kora od banane na koju se dvadeseto stoljeće ikad poskliznulo", istaknula je u jednom interviewu Bernice Eisenstein. Već se iz ove kratke izjave dade iščitati autoričina sklonost spajanju oprečnosti, u ovom slučaju tragičnog i komičnog, Holokausta kao jedne od najvećih trauma čovječanstva te kore od banane kao općeg mjesta svakog dobrog slapsticka. Navedeni dualizam također predstavlja temeljno tematsko i stilsko obilježje Eisensteiničinih ilustriranih memoara naslovljenih Kad vam roditelji prežive Holokaust; iako je tema koju obrađuje izuzetno ozbiljna i teška, djelo ipak obiluje humorom te zabavnim zgodama i detaljima.

 

Odnos prema prošlosti

Neopterećena kronologijom, pripovjedačica jednostavnim jezikom visokog emocionalnog naboja iznosi zgode i nezgode, sjećanja i razmišljanja vezana za vlastito odrastanje u Torontu pedesetih godina prošloga stoljeća. Portreti prijatelja i članova obitelji, zanimljivi i nerijetko duhoviti detalji iz svakodnevice, evokacija proslava blagdana i bar mitzvaha, kao i daleko prozaičnijih rituala poput očevog kartanja i gledanja televizije, podijeljeni su u jedanaest tematskih poglavlja. Prisjećajući se vlastitih nježnijih godina i vremena kada joj se život odvijao na razmeđi kuće i ulice, javnog i privatnog, jidiša i engleskog jezika, židovskog i kanadskog kulturalnog naslijeđa, pripovjedačica pokušava definirati vlastiti odnos prema prošlosti svojih roditelja i obitelji u širem smislu, ali i s poviješću židovskog naroda i kulture općenito.

         Dok smo u ovom postfrojdovskom dobu navikli detektirati ključne formativne momente u životu pojedinca u njegovom/njezinom djetinjstvu, kod Eisenstein taj je moment lociran u pred-povijesti same autorice, točnije u prošlosti njezinih roditelja. Kao što se dade iščitati iz naslova memoara, riječ je o iskustvu Holokausta, iskustvu koje je nepovratno obilježilo ne samo one koji su u njemu izravno participirali, već i njihovo potomstvo. "Odrastanje u kući mojih roditelja nije bilo tragično, ali njihova prošlost jest", navodi se u tekstu.

 

Riječi i crteži

Ono što Eisensteiničine memoare izdvaja iz golemog korpusa djela s tematikom Holokausta jest zanimljiv i originalan spoj crteža i teksta. Po vokaciji likovna umjetnica, Eisenstein ravnopravno rabi sliku i prozu kako bi iznijela vlastita razmišljanja i dojmove, prepričala događaje i anegdote, rječju rekonstruirala vlastitu prošlost. Već sama činjenica da se autorica odbija opredijeliti za samo jedan vid umjetničkog izraza upućuje na slojevitost i kompleksnost same problematike kojom se bavi. Sami za sebe, i likovni i verbalni izraz pokazuju se nedostatnima budući da dopuštaju tek jednostran i stoga ograničen zahvat u temu koja se želi obraditi, no njihovom se amalgamacijom stvara prostor za višestruke i stoga obuhvatnije uvide. Autoričino poigravanje dvama modusima izražavanja kao da reflektira nastojanje pripovjedačice da odredi vlastitu poziciju koja se neprestano kreće između dvaju polova: engleski jezik/jidiš, Židovi/Kanađani, prošlost/sadašnjost, njezino englesko ime (simbol dolaska u novu zemlju i vjere u bolju budućnost)/njezina jidiš imena (imena očevih sestara kao spona s prošlošću). Konačan odabir dvostruke autorske uloge (pisac/ilustrator) u tome se smislu može tumačiti kao simptom odabira diplomatske središnje pozicije unutar navedenih parova, odnosno pomirivanje suprotstavljenih instanci i njihovu inkorporaciju u vlastiti identitet. "Zalutala sam u sjećanju", razmišlja djevojčica na ilustraciji koja krasi jednu od prvih stranica knjige. Čin pisanja/crtanja u tom kontekstu predstavlja pokušaj snalaženja u labirintu prošlosti, ali i sredstvo definiranja vlastitog identiteta i životnog puta.

         U kojoj je mjeri uopće moguće govoriti o traumama poput Holokausta? Pripadaju li one području neizrecivog ili ih je ipak moguće na adekvatan način verbalizirati? Postoji li doista, kao što u jednom trenutku nagađa pripovjedačica, "tezaurus o Holokaustu" u kojemu su sakupljeni općeprihvaćeni te od strane društva i autoriteta (samih preživjelih) beatificirani nazivi za široku paletu emocija, predmeta i doživljaja? Eisensteiničinu odluku da vlastitu prozu komplementira crtežima moguće je tumačiti kao argument u prilog tezi o neizrecivosti: ako iskustvo Holokausta nije moguće iskazati riječima, tada okretanje alternativnim modusima izražavanja predstavlja sasvim logičan i legitiman potez; crne rupe u jeziku popunjava se likovnim prikazima. Osim s (ne)izrecivošću, Eisenstein se susreće s dodatnim lingvističkim problemima koji najvećim djelom proizlaze iz činjenice da iskustvo o kojemu govori nije njezino vlastito. Budući da joj nije dano izravno svjedočiti strahotama nacističkog režima, preostaje joj tek promatranje njihovih posljedica. Nova i ne dokraja definirana pozicija u kojoj se nalazi generacija potomaka preživjelih, nužno iziskuje i sasvim nov vokabular. Svjesna golemog simboličnog tereta koji je već unaprijed upisan u bilo kakav diskurz o Holokaustu, Eisenstein nastoji izbjeći, kako ih sama naziva, "klišeje" te pronaći vlastiti autonomni izraz.

         Iako se Eisensteiničino djelo uglavnom žanrovski određuje kao ilustrirane memoare, slikovne materijale koje sadrži nipošto nije moguće odrediti kao puke ilustracije. Različite vrste crteža (portreti, strip, crteži s legendom ili balončićima s tekstom) funkcioniraju kao vizualni komplement i komentar teksta te su u komunikacijskom i informativnom smislu od jednake važnosti kao i proza. Riječi i crteži, dakle, stoje u dinamičnom suodnosu, njihova se značenja međusobno prožimaju i pretapaju stvarajući u konačnici dodatni sloj značenja.

 

U sjeni roditeljske tragedije

         Ilustracija na omotu knjige koju potpisuje sama autorica utjelovljuje jednu od glavnih ideja djela – značaj koji prošlost roditelja (metafora sjene prošlosti na slici biva realizirana) ima u formiranju njihova djeteta. Crno-bijeli crtež  prikazuje djevojčicu ozbiljnog i smrknutog izraza lica (ni traga poslovično dječjoj naivnosti ili zaigranosti), čiji lik baca sjenu koja nije njezina vlastita, već pripada roditeljima. Neproživljeno iskustvo Holokausta otkriva se kao ključni faktor u stvaranju identiteta i trasiranju životnog puta pripovjedačice. Za nju ono predstavlja neku vrst neotkupljivog istočnog grijeha kojim je nepovratno obilježena već pri rođenju. Iako su roditelji ti koji su rođeni "pod nesklonom zvijezdom", ona je ta koja trpi posljedice njihovog prokletstva te je "poput židovskog Sizifa" prisiljena snositi teret povijesti i pamćenja.

         U pokušaju da osmisli vlastitu egzistenciju i pronađe svoj glas, Eisenstein uzore traži s jedne strane u roditeljima i obitelji općenito, a s druge u literarnim i slikovnim prethodnicima pa tako memoari obiluju citatima – kako onim tekstualnim (uglavnom preuzetima iz seminalnih djela o holokaustu autora kao što su Primo Levi ili Elie Wiesel), tako i onim vizualnim (primjerice Van Gogh i Matisse). Spomenuti citati također funkcioniraju kao sredstvo dijalogiziranja s prošlošću (osobnom, obiteljskom, nacionalnom), bogatom i raznolikom literarnom tradicijom diskursa o Holokaustu (Wiesel, Levi, Schulz i dr.) te židovskom poviješću i kulturom općenito (Biblija).

Već spomenuta dvostrukost koja prožima sve aspekte memoara ne zaobilazi niti pripovjedačku instancu.

Dok proznim djelom memoara uglavnom dominira “odrasla” narativna instanca koja iz sadašnjeg trenutka progovara o onome što pripada prošlosti, crteži uglavnom prikazuju djevojčicu. U njoj, međutim, gotovo da i nema ničega što bismo mogli bezrezervno nazvati dječjim; naprotiv, njezino je lice uglavnom smrknuto, zabrinuto ili zamišljeno, dok popratni tekst ispisan u balončićima predstavlja izraz itekako odraslog i zrelog uma. Iako postupak portretiranja traumatičnih događaja kakav je holokaust iz, uvjetno rečeno, “nevine” dječje perspektive nije literarni novitet (roman nobelovca Kertésza Čovjek bez sudbine kao jedan od glasovitijih primjera), ono što možemo nazvati novinom u slučaju Bernice Eisenstein jest činjenica da dijete-pripovjedač nije svjedok traume o kojoj progovara, već njezinog (i izravnog i neizravnog, trenutačnog i odgođenog) djelovanja na traumatizirane.

 

Nepodnošljivi sjaj Holokausta

         "Naslijedila sam nepodnošljiv sjaj djeteta onih koji su preživjeli Holokaust. Proklet i blagoslovljen. Crn, bijel i nadsjenjen." Jedan od najintrigantnijih aspekata memoara Bernice Eisenstein jest nepristajanje pripovjedačice na jednoznačnost holokausta. Uloga koju trauma roditelja ima za djecu preživjelih raznolika je, dok se njezin predznak (pozitivan ili negativan) mijenja u skladu s okolnostima. U tome smislu, značenje Holokausta usporedivo je sa značenjem fraze af zimhes (na jidišu: neka bude još mnogo ovakvih radosnih prigoda), koja se izgovara i u radosnim i u žalosnim prigodama: "Ta fraza i potvrđuje gubitak i iskazuje želju da se zajednica ponovo okupi u boljim vremenima". Bezrezervno negativno određenje posljedica nacističkog režima dovodi se u pitanje u poglavlju koje nosi naslov Da nije bilo Holokausta. Roditelji pripovjedačice, kako doznajemo, upoznali su se u Auschwitzu. Neizrečeno pitanje koje kao da lebdi negdje između redaka jest bi li, da nije bilo Holokausta, do tog susreta uopće došlo? Više nego dijete preživjelih, pripovjedačica se otkriva kao dijete Holokausta u punom smislu riječi. 

         U poglavlju posvećenom prisjećanju na skupinu prijatelja njezinih roditelja (tzv. "Grupa"), iskustvo Holokausta pretvara se u predmet zavisti. Zajednička sjećanja na prošlost među pripadnicima Grupe stvaraju povezanost koja je jača od spona na relaciji roditelji-djeca. Promatrajući majku i oca u komunikaciji s prijateljima, pripovjedačica osjeća kako se ona sama po važnosti i privlačnosti ne može mjeriti s drugim preživjelima budući da joj, kako zaključuje, nedostaje "onaj osobiti magnetizam" koji dolazi s iskustvom nacističkih progona.

Nedostatak istoga pretvara je u osamljenog i ogorčenog autsajdera. U pokušaju da i sama razvije ovaj nesvakidašnji oblik privlačnosti, naposljetku postaje "ovisnicom o Holokaustu", čija se opsesija hrani svjedočenjima, filmovima, knjigama i fotografijama.U očajničkom nastojanju da uspostavi dijalog s prošlošću, pripovjedačica čak samu sebe obilježava (doslovce “markira”) ogrlicom načinjenom od markica košer hrane koji postaju simboličkim ekvivalentom Davidove zvijezde, tim više što židovska riječ košer gledana iskosa nalikuje engleskoj riječi “Jew”. Naposljetku, povjerava nam pripovjedačica, činjenica da su vam roditelji preživjeli Holokaust može funkcionirati i kao statusni simbol, kao "stvar" koja se može "krčmiti bez kraja i konca", a koja vam u očima drugih pribavlja poseban sjaj: "Moji roditelji su bili u Auschwitzu. Čime ćeš pak to prešišati? Znala sam da taj tekst mogu ubaciti na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme – naprimjer, u pjeskarniku. Mogu li se igrati tvojom lopaticom i kanticom? Ne? Znaš, moji roditelji su bili u Auschwitzu...(...) Prijateljevanje sa mnom je povlastica, što se neizbježno imalo zaključiti nakon što bih u povjerenju priopćila da... ovdje molim umetnuti poznati refren". 

         Sama autorica opisuje svoj literarni pothvat kao razgovor sa samom sobom, ali i sa sablastima vlastite prošlosti (roditeljima, članovima Grupe, tetkama i stričevima, bakom i djedom). No djelo je istovremeno i pokušaj mirenja s činjenicom da su sva ta nastojanja u konačnici osuđena na propast. Trauma njezinih roditelja nije i ne može postati njezinom osobnom traumom niti je njoj dano da je razriješi umjesto njih. Na svakoj je generaciji da sama za sebe pronađe odgovarajući način prihvaćanja i mirenja s prošlošću, neovisno o tome kako je to činila (ili propustila učiniti) prethodna generacija. Posjet Muzeju Holokausta u Washingtonu opisan u pretposljednjem poglavlju pomaže pripovjedačici osvijestiti spoznaju da će joj unatoč svim naporima i nastojanjima ostati nemoguće do kraja locirati i spoznati (a kamoli zaliječiti i nadomjestiti) patnju svojih roditelja: "(...) kako sam ikad smjela zamišljati da se praznina koju je Holokaust ostavio u njihovu životu može nadomjestiti, da moja potreba da shvatim može nekako nadoknaditi taj jad? Nikad neću moći doznati istinu o onom što su moji roditelji doživjeli. Ukupnost njihova gubitka izvan je moga dosega, a možda i izvan njihova".

         Naposljetku, željela bih istaknuti izniman trud koji je u pripremu i opremanje ove knjige uložila Giga Gračan, koja se, osim za izvrstan prijevod, pobrinula i za bogat i informativan Dodatak koji uključuje Rječnik jidiša, Glosarij pojmova iz židovske kulture te iscrpnu biografiju s isječcima intervjua s autoricom.

 

Autorica: Nada Kujundžić

Tekst je izašao u Zarezu, 25. studenoga 2010.

 

Interliber  10. - 14. studenog  2010.

 

S  druge strane štanda

 

Ovo nisu službeni utisci izdavačke kuće Fraktura, nego dnevnički zapisi jedne od radnica na sajmu.

 

Srijeda , dan prvi

 

Unatoč šućmurastom Zagrebačkom vremenu i činjenici da je veliki broj građana Hrvatske ostao bez  prihoda potrebnih za preživljavanje, prvog dana Interlibera peti paviljon je bio ugodno popunjen.  Knjige se i dalje, sukladno mogućnostima,  kupuju, čitaju i vole.  

Internetu, televiziji , kinu i krizi usprkos.

 

Naš štand je na istom mjestu kao i prethodnih godina.  Dodali smo još jedan stol jer sve knjige nisu mogle stati na prošlogodišnje police.

 

U zadnjih tjedan dana izdali smo deset novih naslova.  Naslovi su prilično raznoliki i namijenjeni šarolikoj publici – od zbirke pjesama, preko novog Monaldija i Sortija, par sjajnih krimića, romana o ruskom gulagu, poljskoj povijesti i revolucionarnom Berlinu...

 

Unatoč reklami i kvaliteti pojedine knjige, nikada se ne može s pouzdanošću reći hoće li je čitatelj prepoznati.

Larssonova trilogija Millenium postala je hit tek godinu dana nakon izdavanja prve knjige. Danas su mnogi posjetitelji došli na štand upravo po svojoj primjerak  trilogije.

 

Posjetitelji interlibera, naši kupci, prijatelji i čitatelji su, kao i knjige, poprilično različiti – ima onih koji dođu po naslov zapisan na papiriću i ne pridaju veliku pozornost ostalim knjigama, onih koji šetajući štandovima traže knjigu koja će ih privući naslovnicom i kratkim sadržajem, onih koji traže preporuku i onih koji ne vole da im se prilazi dok proučavaju novitete.

 

Danas su posjetitelji najviše tražili eseje Mirka Kovača Cvjetanje mase, Kult amatera Andrewa Keena i Salajeve sumnje Monaldi i Sortija.

 

Četvrtak,  dan drugi

 

Jutro je  započelo mirnije i sporije od jučerašnjeg. Većina zagriženih fanova Interlibera vjerojatno već u srijedu napravi popis željenih knjiga te odmah kupi one za koje se boje da će se uskoro razgrabiti. Po ostale dođu za vikend, nakon par dana vijećanja s novčanikom.

Prava sajamska gužva se očekuje od petka popodne, kada većina građana nađe vremena za lutanje kroz brdo knjiga.

 

Millenium je i dalje nedostižan – kupuje se cijela trilogija po čuvenju, nakon odgledanih filmova, nakon čitanja i shvaćanja da su to knjige koje se moraju imati na polici.

Najviše prodajemo Kule u zraku jer su stari Larssonovi fanovi željno čekali sniženje treće knjige.

 

Ljubitelji krimića i različitih trilera  došli su na svoje – danas su najpopularnije bile Salajeve sumnje,  novi roman već (pre)poznatih Monaldi i Sortija, priča o posinku Leonarda da Vincija te  Dragi Jim, danski triler s primjesama horora.

 

Čitatelji su prepoznali i vrijednost domaćih autorica – tražen je roman Unterdstandt osječanke Ivane Šojat Kuči , koja je u zadnjih mjesec dana upravo za ovaj roman dobila niz uglednih književnih nagrada.

Na štand su s danom zakašnjenja pristigle knjige Elita gora od rulje Mirka kovača i Druga smrt neoliberalizma Slavoja Žižeka.

 

Unatoč dvije smrti neoliberalizma, Štefan Kassay u organizaciji Frakture promovirao je prvi dio svoje knjige Enterprise: Business Environment Changes of Property Structures in the Period of Economic Transformation .

Popodne na prepunom štandu proveli smo uz ukusne slovačke slatkiše.

 

Radni četvrtak je završio zabavljajući se s zbrajanjem računa sat nakon što su, nadamo se zadovoljni ljubitelji knjiga,  izašli iz petog paviljona. Potjerali su nas uz stihove pjesme Odlazi cirkus.

 

Petak, dan treći

U petak i subotu radimo do 21 sat. Slažemo knjige, istežemo kralježnice i krećemo!

Posjetitelji stižu u valovima. Dinamika sajma je takva da ljudi nahrupe prije i poslije ručka te kada završe s poslom, pred kraj našeg radnog vremena.

 

Sajamska cijena trilogije Millenium je 380 kuna, dok je redovna cijena u knjižarama 517 kuna. Knjige s polica odlaze u Frakturine vrećice, kartice se peglaju, otvaraju se novi paketi.

Lisbeth Salander čitaju svi – poslovni ljudi u pedesetima, umirovljenice, gimnazijalke, studenti...

 

I Jorge Bucay ima svoju vjernu publiku – Ispričat ću ti priču i Voljeti se otvorenih očiju su jako traženi naslovi, pogotovo među ženskom populacijom.

 

Stigao je i novi broj studentske Skripte koju dijelimo na pultu.

 

Danas je na štand došao stariji gospodin, u kasnim sedamdesetima, sa štapom i torbom na kotačiće i s tri stranice popisa knjiga koje traži. Popis je bio otkucan na pisaćoj mašini. Kupio je petnaestak naših izdanja – od Mirka Kovača preko utorkaša do novih krimića.

Rekao je da prati sve relevantne izdavačke kuće i njihova izdanja. Knjige su njegova strast, otkad je u mirovini stalno čita. Supruga se ljuti jer toliko troši, ali rekao je, njemu ne treba kruh, nego dobra knjiga.

Subota, dan četvrti

Blagajnica hoće ići na pauzu je nemoguća misija. Sretni smo što je štand prepun, ljudi se vesele kada pronađu ono što su tražili. I mi s njima.

 

Tijekom dana rasprodali smo Unterstadt i Voljeti se otvorenih očiju. Primjerci se još mogu naći u pokojoj knjižari prije novog izdanja, ali ih na sajmu nema.

 

Štand posjećuju mnogi naši autori i urednici – bili su tu Daša Drndić, Igor štiks, Srećko Horvat , Branko Maleš,  Ludwig Bauer.

 

Dobili smo mnogo pohvala za izgled štanda. Zahvaljujemo na komplimentima, htjeli smo da bude elegantno crn, nimalo kičast, a opet uočljiv i informativan.

 

Danas su ljudi zainteresirani za novi roman Crveno njemačkog autora Uwe Timma.  Crveno je priča o jazz kritičaru i profesionalnom govorniku na sprovodima koji se u trenutku prometne nesreće prisjeća svoje revolucionarne mladosti.

 

Nedjelja, dan peti

Kule i dalje velikom brzinom odlaze s polica i iz zraka u domove obožavatelja Larssona.

Traži se meko izdanje Štiksove Elijahove stolice koja na sajmu košta samo 55 kuna.

Studenti kupuju knjige snižene na 10 i 20 kuna, među kojima se nalazi dosta starijih kvalitetnih naslova.

 

Jedna od najprodavanijih knjiga zasigurno je Priča o ljubavi i tmini Amosa Oza. To je jedan od onih romana kojeg čitatelji često kupe nakon što su ga progutali u jednom dahu, bez obzira na velik broj stranica, i odlučili da ga moraju imati u kućnoj biblioteci.

U ovom autobiografskom romanu Oz opisuje odrastanje u Jeruzalemu obilježeno zbivanjima od Drugoga svjetskoga rata preko proglašenja države Izrael do prvih ratova između Palestinaca i Židova.

 

Nedjelja, malo iza 19 sati. Prigušena svjetla, zatvaranje vrata sajma. Pakiranje preostalih knjiga.

 

Hvala svima koji su nas hvalili i kudili (iako ovih drugih gotovo da i nije bilo), svima koji su razgovarali s nama, listali naše knjige i kupili pokoju. Nadamo se da ste bili zadovoljni uslugom i ponudom i da vas nismo razočarati. Vidimo se na novim sajmovima i na idućem Interliberu. Uživajte u čitanju!

Appendix

 

Odgovori na najčešće postavljana pitanja, svojevrsni kratki Frakturin Interliberski FAQ

 

Mogu li dobiti vaš katalog?

Nemamo katalog,  samo cjenik, a sve o naslovima koje je izdala Fraktura možete pročitati na našoj web stranici www.fraktura.hr.

 

Imate li svoju knjižaru?

Frakturina izdanja možete pronaći u svim, dakako boljim, knjižarama – od Profila do Tisak medije. Nemamo svoju knjižaru, kao izdavačka kuća maloprodajom se bavimo samo na sajmovima.

 

Kada će izaći treći dio Manna?

Treći dio tetralogije Josip i njegova braća Thomasa Manna nažalost nije izašao do Interlibera, no očekujemo da će biti objavljen do kraja ove godine.  

 

Hoćete li i dalje prevoditi SPQR?

U planu nam je izdavati i iduće nastavke SPQR-a.

 

Imate li što od Zafona osim Sjene vjetra i Anđelove igre?

I dalje ćemo izdavati Carlos Ruiz Zafona. Iduće godine izlazi njegov roman Marina.

 

 

 

Svježe i tople iz tiskara na police Interlibera stižu nam najnovije knjige u izdanju Frakture!

 

1. Rita Monaldi i Francesco Sorti: Salajeve sumnje

Godine 1501. stanoviti Leonardo da Vinci, izumitelj bizarnih naprava i slikar prelijepih djeva, nezadovoljan svojim statusom u Firenci dolazi u Rim sa svojim posinkom Salajem. No firentinska tajna služba unajmila je Salaja da revno piše izvještaje o očuhovim kretanjima. Salaj, prelijepi zavodnik, tvrdoglavi lopov i lažljivac, koji brine samo o tome što će pojesti, kako se dobro provesti i što više zaraditi, zajedno sa slavnim očuhom upada u niz nevolja, koje počinju ubojstvom papina pisara, a iza kojih se krije velika urota čiji je cilj reformacija Crkve.

Salajeve sumnje, prvi roman iz serije romana o Salaju iz radionice Rite Monaldi i Francesca Sortija, beskrajno je zabavan i napet te kao i uvijek potkrijepljen stvarnim povijesnim događajima i činjenicama, a posebnu draž daje mu odnos očuha i posinka.

 

"Monaldi i Sorti nasljednici su Umberta Eca."

L'Express, Francuska 

 

2. Reif Larsen: Odabrana djela T.V.Spiveta

Tecumseh Sparrow Spivet, protagonist i pripovjedač romana je sin rančera i znanstvenice iz Montane.

Ovaj dvanaestogodišnji dječak ima izniman talent za kartografiju. Kartografija je Spivetov dar i poziv, ali njegovo polje zanimanja je mnogo šire. Tu se ubraja etimologija, anatomija, McDonald's te folkor američkih domorodaca.                                                                 

Brak Spivetovih roditelja odavno ne funkcionira, a stariji brat mu je poginuo u pucnjavi za koju se dječak osjeća djelomično odgovornim. 

Između genija i opsesije je tanka crta: kako bi zadržao prividnu kontrolu nad životom kojeg je nemoguće kontrolirati, Spivet sve mapira: grad Washington, mjesta gdje su nastale velike religije, kanalizacijski sistem iz 1959, životinjski i biljni svijet, stol za obiteljskim ručkom...                  

Ne znajući koliko uistinu ima godina, Smithsonian Institution dodjeluje mladom genijalcu nagradu.

U tom trenutku počinje Spivetova avantura: dječak u zoru odlazi od kuće i odluči uhvatiti vlak i otići po svoju nagradu. 

Na putu Spivet postavlja mnoga pitanja. Zašto su odrasli tako čudni? Kako mapirati osjećaje i nova saznanja o obitelji i sebi?                                                                                                                       

Ova knjiga je, kao i njen mladi protagonist, drugačija, svježa i neobična, ne samo zbog iznimne avanture, nego i dječakovih skica i mapa koje maštovito dopunjuju tekst.

 

"Ova knjiga uspjela je nemoguće: spojila je Marka Twaina, Thomasa Pynchona i Malu Miss Amerike. Dobre pripovijetke zabavljaju. Odličan su dar čitateljima, ako su dovoljno sretni da ih pronađu. Ova je knjiga blago."

Stephen King

 

3. Felipe Fernández-Armesto: Tragači

 

Prikazujući u povijesnom presjeku najvažnija svjetska istraživanja, smještajući ih u kontekst kulture, tehnologije i politike pripadajućeg doba te iznoseći slavne, ali i neslavne epizode osvajanja svijeta, Fernández–Armesto piše povijest koja obuhvaća ne samo veliku širinu nego zadire i u dubinu ne gubeći na svojoj zanimljivosti i dinamici.

"Privlačnost i šarm Tragača leži u ravnoteži koju knjiga postiže dajući širok pregled te se zadržavajući na dokumentarno bogatim i narativno dinamičnim pričama. Kao i u svim djelima Fernández-Armesta, teme su široko pokrivene, a stil pisanja dobro pogođen i pun duha."

Ronald Wright, Times Literary Supplement 

 

4. Gylann Flynn: Oštri predmeti     

Kada su dvije djevojčice od devet i deset godina otete i ubijene u Wind Gapu, Missouri, novinarka Camille Preaker je dobila zadatak da se vrati u rodni grad i napravi reportažu o zločinima za trećerazredne novine.

Camille će se morati suočiti sa svojom majkom i mračnom tajnom koju je godinama pokušavala izbrisati iz pamćenja. Radeći sa šefom policije i specijalnim agentom, Camille pokušava otkriti tko je ubio djevojčice i zašto.

Zašto se Camille tako jako identificira s ubijenim djevojčicama? Kako je to povezano sa smrću njene sestre prije mnogo godina?

Ovaj izvanredni roman Stephan King  je nazvao najboljim debijem i jednim od najboljih psiholoških trilera koji je pročitao u zadnjih trideset godina.

"Vješto i uznemirujuće... Gillian Flynn sjajno piše. Katkada umače svoje pero u kiselinu, a katkada je poetična, no njezin je izbor riječi uvijek vrlo spretan. Autoričino je oko nenadmašno u opažanju ljudskih nedostataka i zlobe..."

Washington Post

 

5.  Marek Krajewski: Sablasti u Breslauu

    

Breslau 1919. U trećem romanu  briljantnog detektivskog serijala o inspektoru Mocku pronađena su četiri unakažena tijela mladića u mornarskim uniformama. Pokraj tijela Mock nalazi ceduljicu na kojoj ga ubojica poziva da prizna svije grijehe i postane vjernik  Svi svjedoci koje Mock ispituje ubrzo umiru...

Slijedom istrage prepredeni Mock obilazi javne kuće i zadimljene pivnice dekadentne njemačke provincije. I dok malo-pomalo otkriva detalje strašnih zločina, shvaća da ga je ubojica podmuklo uvukao u svoju mrežu... Što istraga dalje odmiče, Mockovi su živci sve slabiji i počinje vjerovati da ga proganjaju sablasti, koje mu ne daju mira ni na javi ni u snu. Tragovi ga naposljetku dovode do otkrića tajnoga okultističkog bratstva koje štuje starogrčka božanstva.

Marek Krajewski je do danas objavio pet kriminalističkih romana u kojima je glavnu ulogu i zadatak istražitelja povjerio policajcu Eberhardu Mocku, koji je postao klasični lik svjetske književnosti. Radnja je u svakom romanu smještena u poljski grad Breslau, kako se zvao Wrocław do Drugoga svjetskog rata kad je bio šesti najveći grad u Njemačkom carstvu.  

6. Uwe Timm: Crveno

  

Crveno kao krv, crveno kao ljubav, crveno kao revolucija.

Roman Uwea Timma istodobno je ljubavna priča i potraga za korijenima, slika sadašnjice i oproštaj od jedne epohe.

Thomas Linde, protagonist i pripovjedač romana Crveno je profesionalni govornik na pogrebima i jazz kritičar. Roman počinje u trenutku kada ga pregazi automobil dok je prelazio ulicu preko crvenog. U sekundama između udraca automobila i umiranja, Linde se osvrće na svoj život.

Linde, kao i sam autor, jedan je od studenata Istočne Njemačke generacije 1968.

Roman je Lindov vlastiti posmrtni govor, u kojem promišlja o svrsi života, svojim političkim i socijalnim uvjerenjima, svom identitetu, razmišljajući istovremeno o povijesti Njemačke i svojoj vezi s njom.

 

7. Vasilij Semjonovič Grossman: Sve teče

Sve teče je priča o čovjeku koji je proveo trideset godina života u gulagu. Ivan Grigorjevič je politički zatvorenik koji je pušten nakon Staljinove smrti. U prvom dijelu knjige Ivan se vraća kući, ali mu se nitko ne veseli: i prijatelji i obitelj i bivša žena su ga izbrisali iz sjećanja. U drugom dijelu zaljubljuje se u Anu i dijeli uspomene na sve brutalnosti kojima su svjedočili poslijednjih godina. Ovo je priča o jednoj ljubavi i životu u Sovjetskom savezu, priča o ljudima koji se u nemilosrdnoj državi pokušavaju izboriti za vlastitu slobodu i dostojanstvo.

Samo oni koji napadnu temelj nad temeljima stare Rusije - njezinu ropsku dušu - mogu se zvati revolucionarima.

 

8.  Jacek Dehnel: Lala

 

Talentirani poljski pjesnik, prozaist, prevoditelj i slikar mlađe generacije Jacek Dehnel oduševio je publiku i kritiku svojim prvim romanom u kojem je ispripovijedao povijest svoje obitelji, ali i cijeloga poljskog društva. Glavni pripovjedački glas u Lali pripada autorovoj baki, temperamentnoj i nesvakidašnjoj ženi koja jednostavno ne dopušta da pripovijest postane suviše ozbiljna ili da se razvije konvencionalnim smjerom. Razbarušena novija povijest Poljske otkriva međutim i autora velike erudicije i pripovjedačkog talenta te stoga ne čudi što je roman Lala ovjenčan prestižnom nagradom Paszport Polityki, u Poljskoj doživio tri izdanja i preveden u više od deset zemalja svijeta.

9. Gilbert Adair: Zagonetni stilski incident

 

Detektivski roman, nastavak Čina Rogera Murgatroyda, smješten je u poslijeratni London u filmski studio Elstree.

Zagonetni incident iz naslova romana je ubojstvo starije glumice Core Rutherford na filmskom setu.

Stara Corina prijateljica, književnica Evadne Moun i umirovljeni inspektor Trubshawe promatraju snimanje scene u kojoj Cora ispija čaše za šampanjac ispija nepoznati otrov.

Otpočetka istrage, policije ja imala uzak krug osumnjičenih, ali nije mogla pronaći motiv za ubojstvo glumice.

Pristupajući  klasičnom krimiću na postmodernistički način, Adair u Zagonetnom stilskom incidentu na osebujan način korespondira s djelom Agathe Christie, poigravajući se granicama i konvencijama ovog žanra te stvara duhovito, zanimljivo i napeto štivo.

 

 

10. Branko Maleš: Vertigo

Fraktura nastavlja izdavati poeziju. Nakon Štiksa, Madžirova, Paića, Bajsića, Karanovića...  

Nova zbirka poezije hrvatskog pjesnika, kritičara, feljtonista te proznog i dramsog pisca Branka Maleša. Maleš  je dobio Goranov vijenac za doprinos hrvatskoj poeziji.

 

Maleš u Vertigu piše o radosti života, pa ma koliko u njemu bilo samoprogutano i hermetične crne žuči, koja nikada neće odgonetnuti za čim to, zapravo, toliko pati ako već ne - za životom samim.

Jer, ako je ono doista melankolično duboko podsvjesno i prilično neiskazivo, ne čuvaju li još jedino upravo podsvijest i poezija kao njezin povremeni jezik, onda kada je sve postalo virtualno, zapravo, izgubljeno stvarno - život sam, pa ma kakav on bio.

 

 

Bliži se Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila.

 

Kao što vjerojatno već znate, nakladnička kuća Fraktura nema svoju knjižaru, ali naša izdanja možete pronaći (i pronalazite :)) u gotovo svim knjižarama diljem Hrvatske!

 

U 2010. godini izdali smo preko 50 novih naslova ­- od knjige o blokadi fakulteta preko pustolovnih romana, romana o odrastanju, napetih modernih i povijesnih krimića, priča o ljubavi, zbirki poezije, kritika tranzicije, crkve, komunizma...

Najveći hit bio je, naravno, treći dio Larssonove trilogije Millenium - Kule u zraku.

Vjerujemo da će svi profili čitatelja u mnoštvu naših izdanja pronaći nešto baš za sebe!

 

Na Interliberu Frakturin štand (9b) nalazi se, kao i dosada, u petom paviljonu.

 

Sajam započinje u srijedu, 10. studenog u 10  ujutro, a traje do nedjelje, 14. studenog u 19h.

Tijekom trajanja Interlibera dio Frakturinog tima seli na Zagrebački velesajam pa na štandu možete pronaći i upoznati Frakturine osnivače i urednike.  

Pozivamo Vas da nas posjetite, informirate se o novim knjigama, pitate što Vas zanima, ponudite nam savjet i kritiku.

Nemojte propustiti sve Frakturine knjige na jednom mjestu po sniženim, sajamskim cijenama!

 

Vidimo se!