24.studenog 2009. osječki je Unterstadt došao u pohode Agramu, na šačicu razgovora o vremenima koja su zapravo jednako promijenila, poremetila, uljepšala ili nagrdila podjednako sva građanska okružja Lijepe Naše. „I lijepo je bilo,“ doista želim reći, sažeti kao nakon vožnje vrtuljkom na Božićnome sajmu. Ugodno. Ne znam kako drukčije opisati onu toplinu koja se čovjeku poput vate doista okupi oko srca i dugo ondje ustrajno stoji, poveže nas s mjestima, ljudima i gradovima.

Promocije knjiga općenito podsjećaju na babinje, na ono kada bliski, dragi ljudi darovima obasipaju biće koje je tek ugledalo svijet, no premda se svi trude novorođeno obasuti blagošću i pohvalama (onako, da ne ureknu, kako bi to bake rekle), čak se i u tom ublaženome svijetu već jasno može naslutiti sudbina knjige-djeteta. Zahvaljujući onome što sam naslutila u Bogovićevoj, s promocije sam vlakom (istim onim u kojemu se kući vraćala i moja Katarina Pavković!) kući pošla sretna. Dragi, rječiti gospodin Boris Beck podrobnom je, doista dubinskom psihološkom analizom mojih likova i meni samoj (počesto sumnjičavoj) pokazao da su Viktorija Richter, Rudolf Meier, Peter i Klara Schneider ljudi od krvi i mesa, a ne literarne, krpene lutke koje se obješene klate na nitima ispraznih riječi.

Lijepo mi je bilo u Zagrebu. Lijepo je bilo uvjeriti se, znati da ima dobrih ljudi koji su uz mene. Čak i kada sam ja sam izvan sebe. Poput onog Aurelija. Samo ipak malo manje. Puno.

Ivana Šojat - Kuči

'Želim odmah reći da mnoge nagrade koje sam dobio nose imena velikih pisaca, kao, primjerice, njemačka nagrada s imenom slavnog Herdera, ili švedska s imenom Kurta Tuholskog koji je morao emigrirati iz Hitlerove Njemačke, te nagrade koje nose imena pisaca poput Meše Selimovića, Iva Andrića, Vladimira Nazora, Augusta Šenoe, ali nagrada s imenom velikog crnogorskog i evropskog pjesnika Njegoša ima u mom životu posebno značenje, tim prije što sam prvi njen dobitnik u samostalnoj Crnoj Gori, a na emotivnom planu ona je neka vrsta pozitivne nostalgije, pa ako hoćete priča iz prošlosti koju ponovo čujem.''

preuzeto s e-novine

Roman Unterstadt pripovijeda priču građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku od početka do kraja dvadesetog stoljeća kroz sudbine četiriju generacija žena - prabake, bake, majke i kćeri - gdje se isprepleću njihove propale iluzije, odgoj djece te povijesni događaji koji ih nemilice šibaju. Ivana Šojat-Kuči stvara svijet prepun detalja i nijansi, njezini glavni i sporedni likovi živopisni su, prepuni mana i vrlina, složeni i višedimenzionalni kakav je i sam život. Kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u kojem se često zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama događaju najgore ili najbolje moguće stvari. No osnovna tema koja se provlači kroza sve generacije i sve likove skrivanje je od prošlosti, od događajâ, njihovo prešućivanje koje neminovno dovodi do trauma i nerazumijevanja.
Unterstadt je roman o obitelji i gradu pisan u maniri najboljih i najvećih modernističkih romana. Kroz povijest jedne obitelji govori o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj se teško othrvati.

Bordel u plamenu zbirka je pedesetak feljtona u kojima Zdravko Zima, jedan od najboljih hrvatskih kolumnista i feljtonista, progovara o našoj zbilji. Pišući svakoga tjedna, Zima detaljno detektira svakodnevicu i ostavlja zapis koji se ne iscrpljuje i ne nestaje svakim novim tjednom, već ostaje kao trajna bilješka o našem vremenu. Zdravko Zima u svojim se feljtonima dohvaća svega što ga kao kritičnog intelektualca proganja, bez obzira na to je li riječ o književnosti, koju najviše prati, glazbi, urbanizmu ili politici i nogometu. Pritom se ne libi ući u oštre polemike, u rasprave s nazadnim umovima, sa svim problemima koji more našu političku i kulturnu svakodnevicu.
U Bordelu u plamenu Zdravko Zima neprestano iznova detektira naše slabosti, pokušavajući smanjiti smiješni jaz koji vlada između raznih krajeva Hrvatske, koji se stalno iznova potencira na svim razinama.
Bordel u plamenu knjiga je koja bez sumnje pokazuje kako je kritički sročena, a istovremeno lako čitljiva feljtonistika najživlji žanr naše publicistike te da je Zdravko Zima legitimni nasljednik Matoša i Tenžere.

O knjizi će govoriti: Predrag Matvejević, Bruno Kragić, Zdravko Zima i Seid Serdarević