Prije šest godina, kada je nasilje bilo svakodnevna pojava, dvadesetogodišnji sin Elyasa Khouryja George ubijen je u terorističkom napadu Palestinaca. Khouryjevi su Palestinci, a kako je George ubijen s leđa, dok je džogirao, ubojica se ispričao – mislio je da je riječ o Izraelcu. U spomen na Georgea njegovi roditelji učinili su nešto što je šokiralo javnost – platili su prijevod knjige Amosa Oza Priča o ljubavi i tmini na arapski. Arapska verzija knjige puštena je u prodaju prošlog mjeseca u Beirutu, gdje je dobila vrlo dobre kritike, a ovih tjedana planira se njena distribucija i mnogo šire. Prvi se put dogodilo da se neka izraelska knjiga prodaje (i čita) u Saudijskoj Arabiji. Prijevodi izraelske književnosti na arapskom jeziku pojavljivali su se u Egiptu i Jordanu, ali nikada u Saudijskoj Arabiji. Priča o ljubavi i tmini smatra se najznačajnijim Ozovim djelom, kao i jednim od najznačajnijih suvremenih izraelskih romana. Iako ne govori eksplicitno o koegzistenciji dvaju naroda na tom području, poput nekih drugih Ozovih djela, ovaj roman na dirljiv način oslikava život židovskih izbjeglica iz Europe.

FRAKTURA prikazuje

u KINU EUROPA, Varšavska 3

srijedu, 10. 3. 2010.

u 19 sati

Žarko Paić

govorit će o svojoj novoj knjizi

Uronjeni

te o poeziji, slobodi danas, stanju u hrvatskim medijima, suvremenoj umjetnosti, sveučilištu...

Razgovor vodi Srećko Horvat

Pozivamo Vas u splitski klub Quasimodo, Gundulićeva 26/2, na još jednu u nizu književnih večeri pod nazivom Bookvica, gdje će, u četvrtak, 04. ožujka u 21 sat Ivana Šojat-Kući predstaviti novi roman Unterstadt te govoriti o ostalim svojim djelima.

Roman Unterstadt pripovijeda priču građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku od početka do kraja dvadesetog stoljeća kroz sudbine četiriju generacija žena - prabake, bake, majke i kćeri - gdje se isprepleću njihove propale iluzije, odgoj djece te povijesni događaji koji ih nemilice šibaju. Ivana Šojat-Kuči stvara svijet prepun detalja i nijansi, njezini glavni i sporedni likovi živopisni su, prepuni mana i vrlina, složeni i višedimenzionalni kakav je i sam život. Kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u kojem se često zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama događaju najgore ili najbolje moguće stvari. No osnovna tema koja se provlači kroza sve generacije i sve likove skrivanje je od prošlosti, od događajâ, njihovo prešućivanje koje neminovno dovodi do trauma i nerazumijevanja.
Unterstadt je roman o obitelji i gradu pisan u maniri najboljih i najvećih modernističkih romana. Kroz povijest jedne obitelji govori o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj se teško othrvati.

Četrdeset i osam čitalačkih grupa diljem Velike Britanije svrstalo je roman Zvijeza mora Josepha O'Connora u petnaest najznačajnjijih modernih romana.

Ove grupe nakladnik Vintage zamolio je, naime, da sastave popis od petnaest najvećih modernih romana, povodom njegove petnaeste obljetnice objavljivanja beletristike u mekom uvezu. Čitatelji su odabrali samo dva naslova ("Vrli novi svijet", Aldousa Huxleyja i "Na Zapadu ništa novo" Erich Maria Remarquea) iz godina prije Drugog svjetskog rata, koje se među stručnjacima smatraju zlatnim razdobljem književnog modernizma. Izbor im je tada preskočio nekoliko desetljeća, zaustavivši se na djelima iz šezdesetih godina – "Ubiti pticu rugalicu" Harper Lee, "Kvaka-22", Josepha Hellera i "Jedan dan Ivana Denisoviča", Aleksandra Solženicina.
Čak devet odabranih naslova objavljeno je u ili nakon 1980. godine, tri nakon 1990., a četiri u prve tri godine ovoga stoljeća, što bi značilo da se u ovom stoljeću remek-djela svjetske književnosti objavljuju praktički svake godine, za razliku od cijelog prošlog stoljeća.
Vintage je svakoj grupi poklonio besplatne primjerke svojih stotinu naslova od kojih su ovi trebali birati najznačajnije. Iako se u ponudi nisu našli klasici poput Evelyn Waugh, Jamesa Joycea, DH Lawrencea i Williama Goldinga, iz nakladničke kuće tvrde da su napravili pošten odabir.
"To nije popis kojeg su sastavljali akademici ili književni kritičari, već obični čitatelji – i zato je on autentičan. Znati točno odrediti što jedno djelo čini klasikom težak je posao i zasigurno otvara mnoge rasprave, no jedno je sigurno: ono što se priznaje kao klasik mora potvrditi velik broj čitatelja. To su klasici budućnosti", izjavila je PR direktorica Vintagea, Rachel Cugnoni.

Evo i popisa djela koja će se za stotinu godina smatrati klasicima:

"Sluškinjina priča"
Margaret Atwood, prvi puta objavljena 1985. Godine

"Mandolina kapetana Corellija"
Louis de Bernieres, 1994

"Ime ruže"
Umberto Eco, 1980

"Pjev ptica"
Sebastian Faulks, 1993

"Ženska francuskog poručnika"
John Fowles, 1969

"Sjećanja jedne gejše"
Arthur Golden, 1997

"Neobičan događaj sa psom u noći"
Mark Haddon, 2003

"Kvaka 22"
Joseph Heller, 1961

"Vrli novi svijet"
Aldous Huxley, 1932

"Ubiti pticu rugalicu"
Harper Lee, 1960

"Okajanje"
Ian McEwan, 2001

"Žena vremenskog putnika"
Audrey Niffenegger, 2003

"Zvijezda mora"
Joseph O'Connor, 2003

"Na Zapadu ništa novo"
Erich Maria Remarque, 1929

"Jedan dan Ivana Denisoviča"
Aleksandar Solženicin, 1962

Guardian / KIS (IP)

FRAKTURA prikazuje

u KINU EUROPA, Varšavska 3

utorak, 23. 2. 2010.

u 19 sati

autorica Tkanja života

MIRJANA KRIZMANIĆ

govori o knjizi slavne američke spisateljice Joan Didion

Godina magičnog razmišljanja

te o ljubavi, umiranju, tuzi i životu nakon gubitka voljene osobe

Razgovor vodi Srećko Horvat

Pozivamo na predstavljanje nove knjige Hrvoja Kovačevića -Zvijer, anđeo, sudac u srijedu 17. veljače 2010. u 12 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

O knjizi će govoriti: Hrvoje Kovačević, Silvija Šesto Stipaničić,Kristijan Vujičić i Seid Serdarević.

U pripovijetkama zbirke Zvijer, ...anđeo, sudac često se gubi granica između realnoga i izmišljenoga. Pripovjedači pričaju svoje životne priče koje fantastičnim elementima neodoljivo podsjećaju na magijski realizam.

Pozivamo vas da zajedno s nama uronite u pomalo lunatički svijet Kovačevićevih junaka.

Jedan od najboljih i najobrazovanijih književnih kritičara, esejista i kolumnista

Zdravko Zima

gostuje na Književnom petku 12. veljače 2010. u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Zagreb, Starčevićev trg 6, Galerija kupola, 3. kat

i predstavlja svoju najnoviju knjigu eseja

Bordel u plamenu

uz autora knjigu će predstaviti
kritičar Bruno Kragić i
voditelj Književnog petka Boris Perić.

Pozivamo Vas na Frakturinu tribinu Razotkrivanje

u srijedu 10. veljače 2010. u 19 sati u Kinu Europa.

Naš je gost

Vladislav Bajac,

jedan od najpoznatijih suvremenih srpskih pisaca i osnivač nakladničke kuće Geopoetika. O autorovu novom, nagrađivanom i prevođenom romanu

Hamam Balkanija

te o stanju u srpskom izdavaštvu i mnogim drugim intrigantnim temama

s gostom razgovara Srećko Horvat, filozof, kolumnist i pisac.

Uživo u Kinu Europa, foaje, I. kat, Varšavska 3, Zagreb

Srijeda, 10. veljače 2010. u 19 sati

Veselimo se Vašem dolasku.

Hamam Balkanija istaknutoga, prevođenog i na­građivanog suvremenog srpskog pisca Vladislava Bajca jedan je od najuzbudljivijih i najpoetičnijih romana suvremene srpske književnosti.
Hamam Balkanija paralelno govori o šesnaestom stoljeću i našoj suvremenosti, o Mehmed-paši Sokoloviću, Sulejmanu Veličanstvenom, Mimaru Sinanu i našim suvremenicima Leonardu Cohenu, Orhanu Pamuku, Vladislavu Bajcu, Čedomilu Veljačiću... Osim o dva vremena ovo je i roman o dva grada, Istanbulu i Beogradu, ali najviše od svega o dvostrukosti identiteta. Kroz lik Mehmed-paše Sokolovića Vladislav Bajac briljantno i s mnogo nijansi progovara o složenosti identiteta, koji se tako često prelama u svakom čovjeku. Prateći sudbinu svojih junaka, gradi svijet u kojem se u sadašnjosti zrcali prošlost, a iz nje se vidi suvremenost.
Roman Hamam Balkanija prevodi se na deset jezika i dobitnik je nagrada Balkanika, Zlatni Hit liber te Isidora Sekulić.

Vrijeme laži, prvi dio trilogije Tabu, roman je koji progovara o Viktoru Tausku, jednoj od najzanimljivijih osobnosti hrvatske moderne. Kroz životnu sudbinu tog zaboravljenog pisca, pravnika i psihoanalitičara, koji je između ostalih prijateljevao sa Sigmundom Freudom i bio ljubavnik femme fatale bečkog fin de sièclea Lou Salomé, Sibila Petlevski zavrtjet će nadasve uzbudljivu trilogiju u kojoj se isprepleću sadašnjost i početak dvadesetog stoljeća, Prvi svjetski rat, špijunske tajne, pitanja seksualnosti i feminizma, sva pitanja koja je otvorila bečka moderna i koja do danas ne prestaju biti ključna za razumijevanje suvremenog čovjeka.
Vrijeme laži na intrigantan nas način kroz lik spisateljice i njezina prijatelja Tvrtka koji se zanimaju za Tauska uvodi u trilogiju i dramatično dvadeseto stoljeće. U prvom dijelu Tabua Sibila Petlevski postavlja koordinate, ali i plastično ocrtava svu dramatičnost i neponovljivu galeriju što stvarnih, što izmišljenih i domišljenih likova koji snažno obilježavaju tragediju intelektualca – Viktora Tauska.

Trilogija Tabu posvećena je hrabrima, koji ne pristaju živjeti u vremenu laži; ljudima koji se ne boje slobode.

24.studenog 2009. osječki je Unterstadt došao u pohode Agramu, na šačicu razgovora o vremenima koja su zapravo jednako promijenila, poremetila, uljepšala ili nagrdila podjednako sva građanska okružja Lijepe Naše. „I lijepo je bilo,“ doista želim reći, sažeti kao nakon vožnje vrtuljkom na Božićnome sajmu. Ugodno. Ne znam kako drukčije opisati onu toplinu koja se čovjeku poput vate doista okupi oko srca i dugo ondje ustrajno stoji, poveže nas s mjestima, ljudima i gradovima.

Promocije knjiga općenito podsjećaju na babinje, na ono kada bliski, dragi ljudi darovima obasipaju biće koje je tek ugledalo svijet, no premda se svi trude novorođeno obasuti blagošću i pohvalama (onako, da ne ureknu, kako bi to bake rekle), čak se i u tom ublaženome svijetu već jasno može naslutiti sudbina knjige-djeteta. Zahvaljujući onome što sam naslutila u Bogovićevoj, s promocije sam vlakom (istim onim u kojemu se kući vraćala i moja Katarina Pavković!) kući pošla sretna. Dragi, rječiti gospodin Boris Beck podrobnom je, doista dubinskom psihološkom analizom mojih likova i meni samoj (počesto sumnjičavoj) pokazao da su Viktorija Richter, Rudolf Meier, Peter i Klara Schneider ljudi od krvi i mesa, a ne literarne, krpene lutke koje se obješene klate na nitima ispraznih riječi.

Lijepo mi je bilo u Zagrebu. Lijepo je bilo uvjeriti se, znati da ima dobrih ljudi koji su uz mene. Čak i kada sam ja sam izvan sebe. Poput onog Aurelija. Samo ipak malo manje. Puno.

Ivana Šojat - Kuči